EPILOG - Emir

126 15 7
                                    

5 godina kasnije......

"Mlada gospođice, istog trena da si došla ovamo. Emina Aličković, ne šalim se, odmah se vraćaj ovamo" -
sjedim na kauču kad mi moja malena princeza uleti u zagrljaj, sva zamazana od čokolade, gušeći se od smijeha.

"Mama ljuta, papala sam čokoladu za kolač" - procvrkuće i čvrsto me zagrli, a ja se rastopim istog trena i poljubim je u kosicu. Ta me mala vrti oko malog prsta, njena majka ima potpuno pravo.

Sekundu kasnije, u sobu uleti Dina, a ja ostanem bez teksta. Obukla je crvenu, pripijenu haljinu koja joj ističe sjajno tijelo, kosa joj pada na ramena u blagim kovrčama, štikle ističu fantastične noge. Progutam knedlu a onda uhvatim njen pogled.

Trudi se izgledati ljuto, ali ne može sakriti osmijeh na kutovima usana.
"Dakle, tvoja kći je pojela svu čokoladnu glazuru. Sad nemam čime preliti kolač, a moramo krenuti kod Mahira i Jasmine. I čim je shvatila da sam je uhvatila na djelu, trči tati u zagrljaj. Naravno." - prekrižila je ruke na prsima, a onda me je pogledala i nije mogla izdržati, prasnula u smijeh.

" Zatvori usta ljubavi, uletjeti će ti muha u njih. Znam da dobro izgledam u ovoj haljini. Emina, zlato mamino. Otiđi u sobu kod tete Aide da te presvuče, tata i ja moramo ići, stric Mahir i tetka Jasmina nas očekuju. Hajde briši!" - pljesnula je rukama i Emina je veselo ustala i poput munje otrčala u sobu.

Jedva sam to dočekao, ustanem, pružim ruke i privučem Dinu u zagrljaj.

" Mmmm, kako mirišeš"-promrmljam joj u kosu.

Uzvratila mi je zagrljaj i poljubila me u vrat,a ja odjednom osjetim blagi udarac, na što se zbunjeno odmaknem i sretnem se s Dininim širokim osmijehom.

"Izgleda da se beba odlučila javiti svom tati. Blago meni, vjerojatno je opet curica. Još jedna kojoj će tata biti centar svijeta." - na što se oboje nasmijemo i ja stavim ruku na njen četveromjesečni trbušćić. Podignem pogled i ukrstim ga s njenim.

Bože moj, koliko sam sretan čovjek. Prije pet godina, zamalo sam dozvolio da ostanem bez svoje sreće.

Nakon onog susreta s Selmom na snimanju, nakon što smo jedno drugome konačno rekli zbogom, vratio sam se doma po prvi put svjestan tko me tamo čeka. Strastveno sam pokazao Dini da mi je nedostajala, ali je onda nastao pakao.

Optužila me je da sam vodio ljubav s njom, a mislio na Selmu, što je možda u početku bila istina, ali u onom trenutku, prije konačnog trenutka ekstaze, pogledao sam je u oči i vidio sve ono za što sam bio slijep sve ove godine, ljepotu, vjeru, ljubav. Znao sam da pripadam  njoj i nikom drugom. Da volim i želim samo nju.

Posvađali smo se gadno tog dana. Rekao sam joj, priznao sve, da sam poljubio Selmu, sve ono što mi je ispričala, o našoj nerođenoj djevojčici, kako smo se pozdravili, ovaj put zauvijek i zaželjeli jedno drugome sreću. Dina me je slušala tiho i rasplakala se kad sam joj ispričao o Selminoj nesreći i Asji, a onda mi je rekla da ne želi biti ničiji drugi izbor. Da me voli, ali da me ne želi i neće više dijeliti s nikim. Onda se slomila i vikala na mene, nazvala me gadom koji nije zaslužio nijednu od njih dvije. Znao sam da ima pravo i zato sam šutio, nisam uistinu bio vrijedan ljubavi dviju fantastičnih žena, obe sam povrijedio. Zatim je Dina uzela Armana i otišla kod prijateljice,a ja sam se slomio.

Bio sam očajan, zvao je svaki dan, preklinjao, plakao da ne odustane od nas, uvjeravao je da je volim... Vratila se nakon mjesec dana, složili smo se da ćemo ići polako, dan po dan. Mjesec dana kasnije, išli smo kod ginekologa na prvi ultrazvuk, naime, onog dana, kad sam se vratio s puta, začeli smo bebu. Bio sam presretan, iako svjestan da mi Dina još ne vjeruje u potpunosti. Ali zakleo sam se sam sebi da ću ostatak života provesti u tome da je uvjerim da je ona moj broj jedan. Zauvijek. I tako je i bilo, Bogu hvala, imamo divan, skladan brak, dvoje prekrasne djece i treće na putu.

A Selma? Poslije onoga, više je nisam vidio ni čuo. Mahir mi je rekao da je čuo da se odselila u Francusku i udala za nekog fotografa. Nadao sam se da je sretna, kao što sam i ja bio, jer je to zaslužila. Sad sam o njoj mogao misliti sa sjetom umjesto boli, a čežnja i ljubav su se pretvorile u uspomene.
Nisam je zaboravio, kao što mislim da nije ni ona mene. Ali oboje smo krenuli dalje sa životom i našli svoj put ka sreći.

KRAJ💖💖💖💖💖💖

IZNEVJERENA cover by @_autumn_ 💕Where stories live. Discover now