Gone

Prolog

       

"Dobro, stižem uskoro. Ne brini.", poklopim majci pa bacim mobitel na sjedište pokraj sebe ne odvraćajući pogled s ceste. Odlično, kasnim!

"Uh...", ispuštam iznervirani uzdah nakon što se sa zelenog svijetlo prebaci na žuto, a zatim na crveno točno pred mojim nosom. Krenem pritisnuti kočnicu, ali se moj mali Morris ne zaustavlja. Još nekoliko puta pritišćem kočnicu... panika preuzme svaki djelić moga tijela.

Oči me počinju peći... ne, Lyn, moraš ostati smirena.

"Sve će biti u redu.", šapućem sama sebi tješeći se, ali ne uspijeva. Ništa neće biti 'u redu'. Bacam pogled na svoju desnu stranu kada pređem semafor nadajući se da mi ništa ne prilazi.

"Dovraga! Ne, ne, ne!", zaokrećem volan u lijevu stranu pokušavajući izbjeći kamion koji se sprema sudariti sa mnom. Naslanjam glavu na sjedalo te zatim zatvaram oči. U sljedećem trenutku moj mali Morris, kako sam ga voljela zvati, prouzrokovano udarcem kamiona, počne kliziti cestom. Morris se počne prevrtati, nakon čega ja udaram glavom u volan. Počnem gubiti svijest, osjećajući jaku bol u predjelu glave.

Ne mogu vjerovati da će me steći ista sudbina. Izgleda da je majčin loš predosjećaj ipak imao pravo...