3 godine prije
Vrisak se prolomi kućom. Naglo skočim iz kreveta.
„Lyn spusti se brzo dolje!", upitam se što je tako hitno. Provirim u kuhinju i ugledam histeričnu i preplašenu majku kako stoji na stolici dok okolo trčkara maleni miš. Čučnem i uhvatim ga dlanovima hodajući prema ulaznim vratima.
„U redu je." , šapnem, još uvijek se smiješeći.
Otvorim vrata pa ga pustim na slobodu, istovremeno ga tjerajući rukama kako bi što brže otišao prije nego što ga majka klepne nečime po glavi. Ma ne bi mu se usudila prići, a kamoli ovako nešto što uključuje dodirivanje tog malog čudovišta.
Vratim se u kuhinju i priopćim joj kako je posao obavljen pa hitro odem u sobu dograbiti knjigu kako bih se uputila u obližnji park.
Brzim korakom stignem do svojega kutka ispod starog hrasta koji mi je u ovakvo toplo doba pružao osvježavajući hlad. Sjednem, prolistam do zadnje stranice koju sam pročitala te se samo tako uživim u čitanje ne čuvši nijedan zvuk oko sebe. No u jednom trenutku podignem glavu kada mi pažnju privuče muškarac koji sjedi na klupi i čita... knjigu. Nagnem glavu u stranu te ga počnem promatrati poput znatiželjnog psića. Čudno. Vrlo, vrlo rijetko vidim muškarca koji čita knjigu, uz to je i prilično zgodan. Osmjehnem se pa se vratim čitanju.
Što li on čita?
Podignem pogled, sasvim neusredotočena na zanimljivu knjigu u svojim rukama, a i muškarac s knjigom me u tom trenutku odlučio počastiti svojim pogledom koji je uključivao probadajuće smaragdno zelene oči... smaragdno zelene oči? Zašto su mi toliko poznate?
Osoba preko puta mene se zločesto osmjehne, podigne s klupice, jednim pokretom baci knjigu u obližnji koš za smeće pa se nonšalantnim hodom uputi tamo od kuda je i došao, a moje se lice samo smrkne. No onako kako je brzo moje loše raspoloženje stiglo, toliko je brzo i nestalo kada mi je mobitel zazvonio u džepu s velikim Lena preko cijelog ekrana. Nasmijem se i javim joj se očekujući još jedno pitanje oko pakiranja i koje cipele bi također trebala pokušat ugurat u jedan od svojih mnogobrojnih kofera. Čim sam čula njezin lepršavi francuski naglasak uzbuđenje mi je počelo rasti jer su se dani sve brže odbrojavali do dolaska moje najdraže parižanke. Provela sam sat vremena slušajući ju kako paničari oko svega čega se mogla sjetiti, a onda smo prekinule kada sam shvatila koliko je sati.
أنت تقرأ
Gone
قصص الهواةHow terrible it is to love something that death can touch. Kada Lyn Hurst doživi prometnu nesreću i završi u komi, počinje se prisjećati svega što se dogodilo prije tri godine. Od trenutka kada ga je prvi put ugledala, trenutka kada su se upoznali...
