Gone

Chapter 4

Nisam vidjela gospođu Walsh niti Chasea od prekjučer i većinom sam se izležavala i provodila vrijeme čitajući i pripremajući sve za Lenin dolazak koji se svakim danom bliži. Odmaram se prvobitno zato što znam da neću spavati noćima kad Lena dođe jer će me vući po svim mogućim tulumima. Koliko ironično time da ona uopće ne živi ovdje, ali se sigurno mjesec dana unaprijed pripremala i proučavala noćni život ovoga gradića.

Taman kada krenem napraviti sendvič jer nam je frižider već skoro prazan, dobijem poziv spasa od drage gospođe preko puta koja me poziva na ručak kod sebe. Nije prvi puta, skoro svaki petak nešto pripremamo zajedno pričajući o svemu i svačemu. Mogu reći da mi je uistinu postala već prava baka, brinući se o meni onda kad je mama znala otići na par dana zbog posla. Pristanem i kažem joj kako ću biti tamo za pet minuta, nakratko čak zaboravivši na njezinog unuka koji će isto biti tamo. Presvučem se u nešto lagano jer je danas jedan od onih kipućih dana i krenem do njezine kuće. Uđem bez kucanja jer je to jedno od pravila našeg druženja jer, kako je rekla, i da kucam vjerojatno ona to ne bi čula. Čim uđem dočeka me nitko drugi nego Gizmo, hodajući od jednog kraja do drugoga dajući mi do znanja da je ovo njegov teritorij, da je on gospodar ove kuće jednako kao i gospođa Walsh, a onda to crno klupko samo šmugne negdje dozvolivši mi da nastavim. Jednostavno pratim miris koji me mami do kuhinje i uhvatim ju kako sipa peršin u juhu. Gospođa Walsh se drži toga da se juha treba jesti bilo ljeto ili zima, isto vrijedi i za pijenje čaja. Sve je to zdravo.

Pozdravim ju te na njenom licu ozari veliki osmijeh čim shvati da sam stigla. Priđe mi i da mi jedan od svojih majčinskih zagrljaja i poljubac na obraz te mi odmah udijeli dio posla s pireom. Započnemo čavrljati o svemu kao i inače te se dočepamo razgovora o Chaseu.

„Da nadala sam se da će malo provoditi vrijeme s tobom, znaš da ga malo makneš od nevolja.", nestašno se nasmije uopće ne prikrivajući činjenicu da njezin drag i ljubazan unuk baš i nije tako, pa, drag i ljubazan. Znam da joj to nimalo ne smeta i neće ga prekoravati zbog toga jer je i ona takva navodno bila u mlađim danima.

„Jesam vam rekla da će preksutra doći Lena?", uzbuđeno uskliknem kad se malo maknemo od prijašnje teme i ona se automatski razveseli na spomen parižanke jer se i s njom jako zbližila, čak i više nego sa mnom jer su bile sličnije vrste, zasigurno nestašnije od mene, pa čak možda i od Chasea.

„Ah da, tvoja zgodna prijateljica.", ušeta muškarac s knjigom i odmah se ubaci u razgovor, „Jutro, vještice.",

„Jutro?", promrmljam, no sve mi bude jasno kada se okrenem i ugledam ga s raščupanom kovrčavom kosom i... pa ne mogu reći s pidžamom jer dotični gospodin na sebi ima samo tamnoplave bokserice i na trbuhu mu se jasno očitava tetovaža leptira.

Gospođa Walsh mu priđe i ošine ga krpom, prijekorno ga gledajući zbog nadimka na koji sam se ja već u potpunosti navikla. No kod njega to izazove samo zabavljeni izraz lica.

„Kakav ti to napitak mućkaš?", priđe mom pireu i kažiprstom zagrabi malo pa stavi prst u usta i obliže ga ne odvajajući pogled od mene, na što se ja nelagodno stresem.

„Možda onaj koji će te baciti u vječan san.", prošaputam sebi u bradu, no nedovoljno tiho te me Chase nakon toga zabavljeno pogleda.

„Nadajmo se, za tvoje dobro.", namigne mi pa se okrene, „Bako idem se presvući pa dođem na ručak, ne mogu podnijet više te Lynine poglede pune žudnje.", dramatično izjavi i pobjegne.

„Jao baš budalastog unuka imam."

Chase se vrati taman kada mi posložimo stol zajedno s hranom i tanjurima pa se bacimo na posao. Uživamo u božanstvenoj hrani samo povremeno razmjenjujući tu i tamo pokoju rečenicu i smažemo sve u samo par minuta. A kada gospođa Walsh donese palačinke za stol, Chase i ja, makar siti, ne kažemo ništa i samo ih krenemo mazati s domaćim pekmezom od šljiva.