Loša!

2K 57 3
                                    

■ROBERTO POV■
Posmatramo sa Mariom manekenke koje se slikaju za našu internet stranicu.
'U ja bih onu.'- rekao je Mario.
'Dobra je.'-odgovorio sam,dok sam pogledom tražio svoju novu žrtvu.
Pogled mi je zastao na crnokosu vitku devojku u kratkim pantalonicama koja je prolazila nedaleko od nas.
'Brate ko je ono?'- pitao sam Maria.
'Nemam pojma,ali dobra je.'- uzvratio je.
Ubrzo zatim sam je izgubio iz vida.

■EMMA POV■
Kucnula sam na vrata i kad sam čula potvrdni odgovor,ušla sam unutra.
'Dođi Emma.'- rekao je čika Nino,dok sam polako ulazila unutra.
'Izvini što sam te izmučio, ali sam hteo da pričamo o veridbu.'- nastavio je.
'Naravno,nije problem.'- rekla sam i nasmešila se.
'Roberto baš i nije prikladan za ovaj razgovor,zato i nije pozvan. Ovaj hteo sam da te pitam gde želiš da zakažemo veridbu?'- pitao je.
'Ne želim da bude u javnosti i sa previše zvanica. Kućna atmosfera i najbliže bi bilo super.'- rekla sam.
'Onda da to bude u naša dvorište. Odgovara?'- sa osmehom je govorio pristari čovek.
'Naravno.'- odgovorila sam.
'Koga bi htela da pozoveš?'
'Moju porodicu i dve drugarice. To bi bilo to.'- rekla sam.
'Onda ćemo biti samo mi i još tvoje dve drugarice i Mario.'- rekao je Nino, pritom tražeći moju saglasnost.
'Super.'
'Kako je prošao šoping?'- pitao je.
'Dobro.'- kratko sam odgovorila i pognula glavu.
'Nešto se desilo?'- pitao je.
'Ne,ne. Sve je u najboljem redu.'
Nisam htela da sekiram čoveka. Pitam se kako je trpi toliki niz godina,ne bih mogla sa njom ni dve godina.
Definitivno bih završila u ludnicu.
'E,i, hteo bih da pređeš ovde da radiš u kancelarije. Mislim da to odgovara.'
'Kako vi kažete.'- rekla sam i nasmešila se.
'Onda da naručim dve kafe da popijemo?'- pitao je čika Nino sa osmehom.
'Ja ću da uzmem.'- rekla sam i ustala.
'Ima ko da donese kćeri,nemoj da se mučiś.'
'Ne brinite, nije teško.'- rekla sam,a on se nasmešio.
'Baš mi je drago što me je Roberto bar ovaj put nije razočarao.'- kroz uzdah je progovorio,a ja sam se nasmešila i bez reći izašla.

■ROBERTO POV■
Stojimo sa Mariom i dve strane manekenke. Pričali smo i smejali se.
U oko mi je upala opet ista devojka,koja je pričala sa sekretaricom i zajedno sa njom se uputila negde.
Pogledom sam pomno pratio i ugledao da joj je sekretarica pokazala kancelariju gde se nalazi kafa,čaj,razno piće i hranu.
'Dolazim uskoro.'- rekao sam i uputio se prema kancelariju.

■EMMA POV■
Sipala sam kafu u šolje i usput pevušila u sebi.
Samo nek' sve ide po planu.
Da završim fakultet,da otvorim salon i da mogu sama sebe da izdržavam.
Zatim mi ne treba ni Roberto,ni ovaj lažni brak,kao i svi problemi koji stvara ova tenzija.
'Popio bih i ja kafu od tih nežnih rukama.'- čula sam muški glad iza sebe.
Ovo je Roberto ili mi se čini?
Okrenula sam se,a ovaj me je odmerivao od glave do pete.
'Emma?'
'Roberto?'- istovremeno smo rekli i gledali se.
'Šta radiš ti ovde?'-rekao je.
'Tvoj tata me je pozvao.'- odgovorila sam.
'Lepo izgledaš.'- rekao je.
'Mhm. Nise me ni prepoznao.'- rekla sam.
'E kako ne! Prepoznao sam te.'- uzvario je.
'Sigurno je tako. Lažeš. Šta si mislio seljančica ne zna da se obuće?'- rekla sam arogantno.
'Nisam! Majke mi!'- uzviknuo je.
'Roberto come on!'- čula sam ženski glas i okrenula se.
'Idi da te ne čekaju devojke.'- rekla sam mu.
Uzela sam kafe u ruke i krenula.
'Pomeri se!'- uzviknula sam.
'Divljak.'- uzvratio je.
'Pomeri se bre!'- ciknula sam.
'Evo,evo. Prođi.'- rekao je.
Pogledala sam ga arogantno.
'Roberto who is this girl?'- ponovo je upitala devojka.
'No one important.'- rekao je i pogledao me.
'Mrš! Bezobraznik!'- strogo sam ga pogledala i otišla u kancelariju.
Popili smo kafu sa čika Ninom,a onda sam se uputila prema izlazu dok je on hodao sa mnom.
'Već od sutra te očekujem ovde  i ne brini za Bobu.'- umiljato je rekao pristari čovek,dok mi je rukom pomilovao kosu i prisetio me na oca.
Tako je bio brižan i nikad nije povišio glas na mene,za razliku od kad je preminuo Boba i Viktor kao da su postali moju vlasnici.
Izašli smo napolje i imali šta da vidimo.
Gospodin Roberto i njegov dotični drug sa još četiri devojke,dok Roberto dve od njih drži oko struka i u tom trenutku ga je jedna poljubila.
'Šta radite to konji jedni!? Stoko jedna bez repa!'- grmoglasno je uzviknuo čika Nino,te su je oboje zdrvili.
'Tata nije kao što izgleda stvarno...'- krenuo je rukama da objašnjava Roberto i da hoda prema nama.
'Šta nije kao što izgleda,ja čekam da postaneš čovek,evo tu ti je verenica šta ona sad treba da kaže!? Jesam li te ovako vaspitao magarče jedan!?
'Ali tata...'
'Ništa tata! Odvedi devojku kući,onda pravac odmah nazad,imamo mnogo toga da pričamo!'- uzviknuo je strogo.
Glavom mi je dao znak da krenem za njim,a ja sam se pozdravila sa čika Ninom i krenula.
Samo što sam ušla u auto,nisam ni stigla da zavežem pojas,on je nagazio gas i izjurio nenormlano.
'Izvini što sam ti pokvarila zabavu i što si zbog mene iznerviran zato što si propuštio devojke,ali ne bih da poginem ovako mlada.'- ironično sam rekla.
'PREKINI!'- uzviknuo je i snažno  udario rukama o volan.
Prepala sam se i trznula se,te sam ga pogledala.
'Zaustavi auto!'- uzvratila sam mu.
'Emma,ovaj izvini,nisam ht..'
'Rekla sam da zaustaviš auto.'- ovaj put smirenije sam rekla kroz zube.
'Emma,nisam tako mis...'
Izvadila sam pojas i otvorila vrata,te je on naglo zakočio.
Uzela sam svoju tašnicu i izašla,te sam nastavila da hodam,dok je on trčao za mnom,dok je iznova i iznova govorio moje ime.

Tu je nastavak!

Ostavite svoj 'vote' ili komentar ako vam se sviđa priča!
Hvala puno svima što čitaju!
Šaljem vam pozdrave! 💋👋

Kako znaš da je to ljubav?✔Where stories live. Discover now