30."Sasha to nije bilo pitanje!"

1.9K 113 38
                                    

"Ajde još malooo" nagovarala sam Jenn. Ostao joj je još jedan zalogaj da pojede cijelu palačinku.

"A brate ne mogu više, ja ne znam gdje to u tebe stane" uzela je zalogaj na vilicu i krenula prema mojim ustima. Otvorila sam ih i pojela taj zadnji zalogaj.

"Ummm vanilija, da sam znala da je tak fina, nebi te tjerala da ju pojedeš do kraja već bi ju sama pojela" ostatak stola je prasnuo u smijeh, a i ja skup s njima.

"Nego ljudi sutra da vas sve vidim nacrtane na tribinama" rekao je Ryan.

"Zašto?" pitao je Cole punih usta.

"Vidi ga, već zaboravio" dodao je Dyl te smo mu se nasmijali.

"Kao što rekoh danas jedno par puta sigurno, sutra juniori imaju utakmicu i mi idemo na nju. Zapravo pošaljite poruku svima koje znate da dođu. Da im pokažemo što je sloga"

"Tako je" prozborio je cijeli tim od jednom dok nas je Jenn samo gledala raširenih očiju.

"Vidim biti kapetanicom je dosta djelovalo na tebe, mislim u dobrom smislu" dodala je na što sam samo potvrdno klimnula glavom.

......

Matija' s pov.

"Oke, dečki, za ovo smo se pripremali" bodrio nas je naš kapetan.

Ova utakmica nam je odlučujuća za prolazak u polufinale.

Složio sam svoje stvari i zaputio se u hodnik. Složili smo se u vrstu s jedne strane dok je druga ekipa bila na drugoj strani hodnika. Kapetani prvi.

Osjetio sam tapkanje po ramenu te se okrenuo.

"Jel ti se javila Alex? Malo je pre tiho vani" pitao me Dario.

"Umm nije još" odgovorio sam iskreno.

"Znao sam!! Bilo je pre dobro da bi bilo istinito" rekao je kapetan i okrenuo se prema terenu.

Stvarno sam mislio da će se pojaviti. Nije mi se činila kao osoba koja krši svoja obećanja.

Sudac nam je pokazao da krenemo te smo se uputili na teren. Kako smo izlazili tišina je bila kao i uvijek. Rijetko tko gleda naše utakmice, najčešće roditelji ili prijatelji.

Izašli smo svi van i okrenuli se prema tribinama i sudcu.

"Matijaaaa, Matija digni glavuu!!!" drmnuo me Dario.

Kad sam podigao glavu tišina je prestala i zrak su ispunili uzvici i navijanje.

Cijele tribine su bile popunjene. U samom centru u našim dresovima su bili seniori i u centru njih Alex sa ogromnim osmjehom na licu. Pogledao sam oko sebe i vidio da dečki nisu mogli doći sebi od sreće i uzbuđenja. Znam kako vam je.

....

Pobijedili smo ih 3:0. Nevjerojatniju utakmicu u svom životu nisam igrao.

Dečki su se smijali i navijali po svlačionici. Skakali na klupice i pjevali.

Netko nam je pokucao na vrata te ih je kapetan otišao otvoriti.

"Baš me zanima ko nas sad želi gnjavit" šapnuo mi je David kako je kapetan otvorio vrata.

Jedino što sam vidio su bila kapetanova leđa i ljudi iza njega, no činilo se da gleda prema dolje.

U sekundi se pomaknuo i Alex se našla iza njega.

"Matijaaaa" zatrčala se i skočila mi u zagrljaj. Utvatio sam ju i zagrlio.

"Alex!! Pa što ti radiš ovdje?" pitao sam ju istim entuzijazmom.

Boys around me ☑️Tahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon