Ne puštam te ponovo #3

Sadašnjost - 15. Poglavlje

Kažu da naučiš da cijeniš ono što je zapravo vrijedno tek kada to isto izgubiš.
Kažu da ti postanu bezvrijedne i nebitne neke stvari koje su ti do tada bile bitne kada shvatiš koliko je zapravo važno samo da su ti oni koje voliš živi i zdravi.

Ali kada je to ugroženo, kada ono što ti je važnije od ičega bude u opasnosti ili nekoj nevolji, onda vidiš da je zapravo sve trivijalno i besmisleno u odnosu na ono do čega ti je zapravo stalo.

Zato ako neko drugi sa namjerom ugrozi osobe koje su tebi sve na svijetu, čovjek se onda transformiše u osobu koja je spremna da se suoči sa svima, suprostavi sa bilo kim i poruši sve redom samo da zaštiti one za koje je spreman i život dati.

Kada je Abraham dobio poziv nije ni slutio šta će da čuje sa druge strane veze.
Nije ni slutio da će mu sve ono što je osjećao i o čemu je sanjao biti ugroženo u jednom trenu.
Kada je čuo taj nadmeni smjeh sa druge strane telefona i glas koji je zbog hladnoće ledio krv u žilama.

-"Da li spreman da se suočiš sa posljedicama svojih glupih odluka maleni tjelohraniteljčiću ?"- začuo se glas sa druge strane veze.
I uprkos godinama koje su prošle taj glas mu je ostao prepoznatljiv u glavi, kao jedna od profesionalnih deformacija posla kojem ga je obučio otac.
Znao je da priča sa psihopatom koji je jako davno bio opsjednut Andreom ali nada da ga je ta njegova luđačka opsesija prošla se srušila onog momenta kada je začuo te riječi sa druge strane telefona.
Jeza koja ga je prošla tijelom nije bila ništa spram strahom koji je prijetio da ga potpuno obuzme jer je predosjećao da ovaj razgovor ne sluti ništa dobro.

-"Kakvim posljedicama Noa ?"- riječi su parale zrak svojom oštrinom iako se trudio svom svojom snagom da ne polomi ručku prastarog telefona koju je držao u ruci.
Ovaj hostel je bio toliko star da mu je čak i ovaj glupi telefon više izgledao kao relikvija nego moderno sredstvo komunikacije.

-"Imam tvoju malenu princezicu u rukama, a kao da to nije dovoljno imam i ovo derište sa njom. Ako želiš da ih vidiš poslednji put potrudi se da pažljivo pratiš moje upute inače ih više nikada nećeš vidjeti."- rekao je, dok je ljigavo naglašavao riječi koje su prijeteće grebale po Abrahamovom uhu.

Abraham je u sekundi izgubio dah, pridržao se rukom za komodu na kojoj je stajao telefon jer mu je ovo što je čuo izbilo sav vazduh iz pluća poput najjačeg udarca u stomak.
Poljuljalo mu se tlo pod nogama kada je uvidio da bi sve ono do čega mu je stalo moglo nestati u sekundi, a on nije bio spreman na to, ne sada, ne ikada zapravo.
I zato je u samo jednom treptaju potisnuo sva ta osjećanja i probudio lava skrivenog u njemu, onog neustrašivog borca kakvom ga je i trenirao otac, onoga koji nikada ne pokazuje strah protivniku.
A posebnu snagu mu je davala ljubav prema najvažnijim osbama koje su ga u ovom momentu trebale više od ičega.
Sad je došlo vrijeme da pokaže da snaga njegove ljubavi ima najjaču moć, i da nema te prepreke koja će ga zaustaviti da bude sa svojom porodicom.
Zato je stisnuo zube, i rekao tonom koji je bio dovoljan da zastraši i mnogo veće zvjerke od Noe,
-"Slušam tvoje upute, ali zapamti, ako im bude falila dlaka sa glave tebi će faliti i više od samo glave sa ramena !"

Smjeh koji se razlio sa druge strane veze učinio je da se Abraham naježi, i znao je da je ovaj psihopata najopasniji zbog toga što je u potpunosti nepredvidiv.
Nije bio od onih koje vode novac i pohlepa, ovdje je bila u pitanju slijepa zaluđenost ženom koja mu nije bila dostupna, i toga se najviše i plašio.

A kada je Noa konačno zaustavio taj odvratni zvuk smjeha, rekao mu je tim još odvratnijim glasom pokazujući svoju nadmoć u ovoj situaciji
-"Ne bih rekao da si u poziciji da prijetiš, već možeš samo da cviliš i moliš, a sada me pažljivo slušaj..."

                                 ****

Andrea je polako dolazila svjesti i mozak joj je počeo da radi nevjerovatnom brzinom.