Ne puštam te ponovo #3

Sadašnjost - 9. Poglavlje

Abraham se probudio nasmijan i ništa na svijetu nije moglo da mu poremeti sreću koje je osjećao u grudima.

Raširio je zastore i pogledao zelenilo Irskih pašnjaka koje je se protazalo širom njegovog pogleda, kao i skupina krava i ovaca koje su besciljno šetale probirajući travke koje su im odgovarale.
Prozor hostela je bio klimav i nije se mogao lako da otvori, a kada mu je to konačno pošlo za rukom, u ruci mu je ostala i kvaka.
A umjesto svježeg vazduha koji je očekivao da ispuni sobu, osjetio je miris svježe balage, koje se sasvim slučajno nalazila tik ispod njegovog prozora, koji više nije mogao da zatvori.

Nasmijao se, i kao da ga sve to ni najmanje ne dotiče krenuo do tuš kabine, u kojoj ga je čekala samo hladna voda, ali ni ta činjenica mu nije bila dovoljna da mu osmjeh spadne sa usana.

Šta je malo hladne vode za muškarca koji je našao sve što mu je falilo u životu pa i više od toga.
Šta može ovom gorštaku taj tekući led iz slavine da učini, kad se on ovog jutra probudio kao bogat čovjek ?

I dok se smješkao kao da mu je jutro osvanulo u hotelu sa pet zvjezdica telefon mu je zazvonio, i on je požurio van iz hladnog tuša.

U tom procesu se okliznuo, i uspio da zalijepi za vrata koja su bila jedini neuništiv komad u ovoj poluraspadnutoj sobi.

Do sada bi onaj stari Abraham već bio na prvom avionu ka nazad, psujući i Irsku i krš od bjednog hostela, ali ovaj se nije dao.
Nasmješio se, i kroz glavu mu je prošla misao

Lijepa zemljo, što si gostoljubiva !
Nikada mi nijedno mjesto nije bilo ljepše od ovog sobička i ovog jutra koje je osvanulo.

A onda se javio na telefon, i zvučeći kao da nije imao bolje jutro ikada, pozdravio Carlosa zvučeći poput srećnog muškarca.
Za ogorčenog i često mrzovoljnog muškarca poput njega, ovo je bila ogromna razlika.
Pa je zato zabrinuti glas sa druge strane veze bio potpuno razumljiv

-"Brate, kada se vraćaš ovamo ?"

-"Hej, neću ubrzo. Ova zemlja mi je prirastla srcu, i ne planiram uskoro da spakujem kofere."

I baš u trenutku dok mu je odgovarao na pitanje, kroz otvoren prozor sobe je dopro zvuk ovaca koje su prolazile tim putem, i Carlos ga je prekinuo

-"Da li ja to čujem zvuk ovaca ?? I da li si ti upravo rekao da te je zemlja u koju smo te silom prilika dovukli očarala ?!
Da li si se ti počeo drogirati ?!"

Abrahamov smjeh je bio odgovor na njegovo pitanje, i Carlos je sa druge strane veze morao sjesti kako ne bi pao na dupe.
Ovaj muškarac nije bio njihov kolega kojeg su poznavali, pa mu je naredno pitanje upućeno njemu bilo

-"Da li su te kidnapovali ??
Ako si u opasnosti kaži muuuu.
Nećeš im biti sumnjiv ako imitiraš kravu, pošto si svakako sa mozgom na ispaši."

Abraham je na sva njegova pitanja nakon što je prestao da se smije samo uspio da kaže
-"Ni muu, a ni bee nije potrebno. Zapravo odavno mi nije bilo bolje.
Biće ti sve jasno kasnije. Hvala ti za brigu."

A onda su se pozdravili, i on je požurio da se spremi.

Čekala ga je žena njegovog života, i njihov najveći životni blagoslov, a to je bilo dovoljno da mu baš ništa ne naruši sreću.

A onda je još jednom pogledao kroz prozor, i smješeći se rekao

-"Irska, najljepša zemljo, ne moraš biti gostoljubiva prema ovom idiotu koji tek sad vidi tvoje ljepote, meni je najvažnije što si bila gostoljubiva prema onima koje volim.
I sva balega ovog svjeta, blato, hladnoća i ofucanost hostela su potpuno nebitni.
Najljepša si zemlja u mom srcu jer je ovdje moj sin naučio prve korake, prva slova, prve riječi.
Najljepša si zemlja jer si ih sačuvala i sakrila od opasnosti, a sada sam ja došao da preuzmem tvoj posao.
Sada se ovaj tjelohranitelj vratio na posao, i nema te opasnosti i tog metka pred koji ne bi stao zarad onih koje volim."

A onda je nabacio osmjeh na lice i krenuo u susret novom danu, želeći da nadoknadi sve izgubljene momente, i sve propuštene trenutke.

Ima da ponovo izgradi sreću sa onom koju voli, i da joj se svake sekunde svakog dana oduži za ono vrijeme što su izgubili.
A posebno dječaku u čijem životu je falio otac, a ovaj otac ne ide nikuda.
Ima da osvoji njihova srca pa makar proveo ostatak života tu, ali u jedno je bio siguran.
Makar ga zaustavljali svi i sve, u srcu je znao ovo,

ma šta se desilo, ja te ne puštam te ponovo, ili bolje rečeno, ja vas ne puštam ponovo.
Tu sam, i zauvijek biću tu za vas.

Evo me, evo me 😊😊😊😊😊
Radim na nastavcima, i obećavam ds ću se potruditi da vas ne razočaram.
❤️❤️❤️❤️❤️❤️