Ne puštam te ponovo #3

Epilog

Jutro koje je osvanulo nosilo je poseban sjaj u sebi.
Bilo je protkano zracima sunca koje je obasjavalo predivne Irske predjele dodatno naglašavajući zelenilo i prirodu tog mjesta.
Bilo je nešto posebno u tom jutru, koje se činilo donosilo neke nove pobjede i neke nove želje.

Abraham je stajao na prozoru i posmatrao dan koji se budi, sa razdraganošću djeteta koje jedva čeka da izađe napolje i iskoristi dan.
I pogledom muškarca koji je bio zahvalan na tome.

Tapkanje malenih koraka iza njega mu je ukazalo da se jedan maleni dječak upravo probudio.
Nije morao da se okreće da bi znao da ti koraci pripadaju njegovom sinu, tačnije njihovom sinu koji je bio ranoranilac kao i tata.
Definitivno je to bila osobina koju je pokupio od njega, jer mama je bila spavalica, koja očito nije planirala skorije ustati.

"Hej drugar, pa ti si budan."- rekao je okrećući se kako bi mu uputio maleni smješak.
Dečak je samo protrljao oči i klimnuo glavom u znak potvrde prilazeći prozoru sa kog se pružao predivan pogled.

"Znaš, imam nešto u planu.
Hoćeš li da mi pomogneš ?"- upitao je malenog.
Na to je on ponovo klimnuo glavom, dajući mu do znanja da je isuviše rano za priču.

"Planirao sam da tvojoj mami odnesemo doručak u krevet.
Šta misliš da joj napravim omlet a ti da mi pomogneš i da joj ubereš jedan od najljepših cvijetova iz bašte ?"

Još jednom je klimnuo i uputio mu jedan od najširih osmjeha, dajući mu do znanja da mu je taj plan super.

Abraham mu je pružio ruku da mu nabaci petaka, a zatim su se bacili na posao.

Prvo mu je pomogao da se umije i opere zube, a onda su odlučili da učine nešto lijepo za njihovu uspavanu damu.

Kada su završili sa svim što su se dogovorili, ušli su polako u sobu, i zatekli Andreu kako na tabletu provjerava spisak obaveza pred sestrinu svadbu.

"O pa moji momci su budni."-rekla je kada ih je spazila na vratima.

A zatim joj je osmjeh obasjao lice kada je vidjela njihovo iznenađenje za nju.

"Tata je mislio da bi ti se dopalo da ovog jutra jedeš u krevetu.
Mislim da je to sjajna ideja."- rekao je njen maleni uskačući u krevet pokraj nje.

Abraham nije mogao da se ne nasmješi svaki put kada bi ga tako oslovio pa je i ovoga puta raširio usne u osmjeh i ponosno ga pogledao.
Kada su mu saopštili da je on njegov otac, samo se nasmješio i rekao znam, i od tada ga zove tata, a Abrahamu srce svaki put napravi petostruki salto od sreće.

Spustio je doručak na krevet, i sjeo na sami kraj, gledajući svoje voljene sa najmekšim pogledom ljubavi i ponosa.

"Znaš da se ubrzo moramo spremiti za Izabelinu svadbu, i znaš da ne smijemo da kasnimo."

"Znam, ne brini se, sve je spremno."-rekao je sa vragolastim osmjehom, namignuvši krišom njihovom dječaku kada je Andrea spustila pogled na doručak.

Zapravo dogovorio se Izabelom da na njenom vjenčanju zaprosi Andreu. Iznenađenje je bilo spremno, a njena sestra se složila da je plan savršen i da će uspjeti.
Njihov sin mu je bio glavni pomoćnik u izvršenju tog zadatka.
Sve je slutilo na savršen dan i još ljepše veče.

Znao je da će pristati na prosidbu a ipak je bio nervozan, ali nije dozvoljavao da mu išta upropasti planove.

Zapravo kada je te večeri klekao ispred nje, Andrea i njihov sin su uglas rekli DA na njegovo pitanje.

Svi na toj svadbi su znali da je njihova ljubav jača od prepreka koje su bile ispred njih i onih koje će tek doći.
Ali ljubav je jaka sila, a njena snaga je bila na njihovoj strani.

Sve ono što ih je čekalo u budućnosti bilo je savršeno nepredvidivo i nisu se plašili da zajedno zakorače u nepoznato.
Jer kada imate onu drugu polovinu da vas drži za ruku sve ono što dolazi čini se lakše i ljepše.

I zato kada su te večeri plesali gledajući se u oči znali su sa sigurnošću da je njihova ljubav opstala kroz godine i vrijeme, i da će opstati i kroz sve ono što život tek sprema.
Jer kada voliš i kada ta ljubav nailazi na isti odgovor ona se samo množi i raste, i postaje samo snažnija.
I ma koliko ta ljubav da boli ipak mnogo više od toga nagrađuje one koji su dovoljno srećni da nađu svoju pravu polovinu.

A oni su se pronašli, uprkos svim izgledima koji su ukazivali na suprotno.
Jedan tjelohranitelj na probi i jedna djevojčica zaljubljena u knjige su ispisali jednu nadahnujuću priču o ljubavi.
Ljubavi koja je od jedne nesigurne djevojke napravila snažnu mladu ženu, i od jednog mladića napravila muškarca koji nije spreman da pusti ono što voli.

Dva snažna karaktera koja se bore za ljubav su bila dovoljna da njihova priča dobije srećan kraj, a sve ono što im budućnost nosi im nikada neće biti prepreka koja će biti jača od snage njihove ljubavi.

Priča je došla svom kraju.
Veliko hvala svima koji su ostali uz nju.
Kako vam se dopada kraj ??
I koja vam se priča od prve tri iz serijala Striperi najviše dopala ? 😘😘
Ljubim vas 😘😘❤️❤️