U ime ljubavi 🔛

,,Razumij me,stalo mi je do tebe,nedostaješ mi."

Cyndi Warrick

,,Koji vrag Cyndi nije u redu sa tobom?"glasno deranje mi je proparalo uši. Malo sam se štrecnula i uspravila se,više mi nije bilo toliko svejedno.

,,Ja..."pokušala sam ispraviti stvar međutim nije mi dozvolio.

,,Jesi normalno djevojko? Di je sa tobom krenulo ukrivo?"bio je bijesan,a još bijesnija.

,,Ukrivo sa mnom? Mislim da je sa Vama pošlo ukrivo. Vjerovala sam u Vas,ali izgleda da uopće ne zaslužujute ovaj položaj. Očito je da ste udruženi sa tim čovjekom i da ga se bojite."bijesno sam vikala.

,,Cyndi pripazi na taj svoj jezik,još jednom takvo što i..."makao je kažiprstom ispred mojeg lica.

,,Suspendirati ćete me?"bijesno sam mu upala u riječ.

,,Ne! Dat ću ti otkaz i pobrinuti ću se da te niti jedna postaja više ne primi. Što se tiče suspendiranja,suspendirana si. Predaj mi svoju značku i pištolj,pokupi svoje stvari,odi kući i odmori se."u šoku sam. Ne mogu vjerovati da mi se ovo dešava. Ubiti ću nekoga? Možda najbolje Dilllona Richardsona.

,,Ne...ne možete mi to napraviti...To je sve zbog..."nemoćno odmahujem glavom, pokušavam se sabrati.

,,Cyndi nemoj...Upozorio sam te! Idi kući i odmori se. Postaja će ti poslati obavjest o suspenziji i njezinom trajanju. Idi kući!"sjeda na svoj stolac i više me ne gleda. Mrzim ga cijelom svojom dušom!

,,Dobro...dobro..."uzdahnem i okrećem se idem do svojeg stola po značku i pištolj nakon čega se vračam bijesno u njegov ured i bacam ih na njegov stol tako da me on gleda kao ludaču.

,,Do sljedećeg viđenja!"govorim sa prezirom i tresnem sa njegovim vratim nakon čega se vratim do svojeg stola. Moram spremiti stvari koje su mi potrebne,ali shvaćam da mi ništa ne treba. Na stolu je čaša u kojim su neke stare olovke i gumice i još neki markeri. Tu je policijsko računalo,moja krema za ruke koju stavljam u džep svoje jakne. Jedino je to moje. Nemam obiteljski slika niti ništa slično jer ne volim mješati obitelj sa svojim poslom.

,,Cyndi..."zakolutam očima na iritantan glas iza mojih leđa.

,,Kako je prošlo?"Allen je sjeo na moj stolac i sklopio ruke na svojem trbuhu.

,,Koda se to tebe tiče?"i njega isto mrzim. Mrzim kompletnu stanicu i ponekad žalim što se toliko trudim dok ovi ljudi ništa ne rade.

,,Naravno da me se tiče,mi smo partneri."smiješka se. Oh,Bog mi je svjedok da ga želim spucati sa nečim u glavu.

,,Suspendirana sam!"rekla sam napučivši svoje usne. Pokušala sam se praviti da me to ne dira,ali zaista nisam to očekivala.

,,Žao mi je..."ne izgleda kao da mu je žao,više izgleda presretno.

,,Meni ne,barem ću se odmoriti od tebe. Doviđenja!"prezirno govorim i okrečem se. Treba mi odmor,ali ne i suspenzija. Sjedam u svoj maleni,skučeni automobil i idem prema svojem stanu koji je na drugem kraju Londona.

Stanujem sa majkom,oca nikada nisam upoznala,ali mama mi je pričala jako dirljive priče o njemu. U ovom gradu imam samo majku i tetku i uvijek se držimo zajedno. Živimo u omanjoj,uskoj uličici u kojoj se ne nalaze luksuzni stanovi,ali nekako ima obiteljski duh. Parkirala sam se ispred zgrade i jedva izašla iz auta. Umorna sam već,a dan nije niti počeo. Polaganim hodom ulazim u peterokatnu zgradu i lagano se penjem do stana u kojem stanujem koji je na trećem katu. Kucam ne previše agresivno,ali dovoljno da me mama čuje.

,,Hej draga!"grli me odmah sa vrata,njezin zagrljaj je tako topao i tako utješan. Pušta me da uđem i ja idem prema blagavaonici di moja tetka pije kavu i smiješka se.