U ime ljubavi 🔛

,,Da nisi više niti jednu progovorila."

Cyndi Warrick
Nekoliko sati prije
Nakon što me Adriano ostavio i nazvao nifomankom odlučila sam odložiti sve svoje planove i otići u obližnji bar preko ceste. Da se razumijemo nije me povrjedio i sama sam voljela dobar seks i zgodne muškarce,ali su svi sa kojim sam ja bila večinom bili mlohavi i suhi. Seks bi bio iz početka bio neočekivano dobar,ali kako bi vrijeme prolazilo išlo bi sve nizbrdo. Da seks je bio dobar,ali ne i odličan. Žudila sam da mi neko podere odječu i pribije me uza zid i pošteno izjeb...No kako god,našla sam se u polupraznom baru i uputila se prema šanku di je bio seksi konobar koji je polirao čaše. Sjela sam sa smješka i naručila duplu votku.

,,Oh,odmah žestoko!"prokomentirao je zabavljeno. Njegovi mišići su pucali u uskoj majici. Prosto ne znam di su bile žene i zašto nisu sjedile ovdje i slinile za njim i divile se njegovom poliranju i točenju pića. Ogledala sam se po baru da vidim koga sve ima i evo ti ga na. Sreća u nesreći ili možda obrnuto. Rekla bih nesreća u mojoj sreći. Jer sam sada sretna i slobodna žena i ako želim mogu ovog seksi konobara voditi kući da se seksamo u moje krevetu za dijete od 15 godina.

Dillon Richardson sjedi u kutu bara sa svojim prijateljom,onim poznatim arhitektom Ryanom. Oni nešto razgovaraju i gledaju u mene. To me tjera na povraćanje. Najrađe bih mu tamo došla i polila ga onim viskijom koji pije. Nakon toga on podiže čašu i nazdravlja u mojem smjeru. Ima folirantski osmijeh na licu. Ceri se kao bolesnik moram priznati. Konobar stavlja votku koju uzimam i u jednom cimu iskapim.

,,Nego što takva ljepotica radi sama?"šarmatno me upita konobar koji sada toči i sebi isto votku i pije kao i ja,na eks.

,,Zabavljam se,sama kada me već drugi ne želi zabaviti."nasmiješim se. Pored mene prolazi onaj arhitek i napušta bar i Dillon ostaje sam tamo u kutu promatrajući me.

,,Nisi pitala sve slatkice!"konobar me hoće zavesti što me tjera da se smiješim isto kao Dillon. U prevodu kao luđak. Konobar je dobar ulov,ali Dillon koji je uzeo bocu viskija sa stola i sada dolazi k meni je bolji od konobara. Odmjeravam ga,ne bolje reći gutam ga pogledom. Kratko je pošišan i ima tamno smeđu kosi,ali njegove oči su plave i usne su punašne,lice mu je čisto i rekla bih svježe obrijano. Nosi sivu košulju i rukavi su mu zavrnuti do pola laktova,vide se savršene tetoveže. To tijelo je jedinstveno,mislim da puca od mišića. Nije kao trokrilni ormar,ali je jebozovan,njegove noge su isto napucane i mogu si zamisliti kolko ima dobru guzu i crnim hlačama. Razmišljam kao muško i svjesna sam toga,ali nema veze. Izgleda savršeno,ali je mafijaš. Takvima kao što je on mjesto je u zatvoru. I zato mičem svoj pogled sa njega i fokusiram se na konobara koji nije niti upola kao Dillon. Pokušavam ne gledati u njega dok sjeda pokraj mene i toči mi onaj svoj viski u čašu.

,,Agentice večeras si loše volje pa rekoh da te usrećim i pravim ti društvo."govori svojim glasom koji me toliko nervira da bih ga najrađe gađala sa tom istom čašom u glavu.

,,Ne treba mi društvo kao što vidiš jako mi je zabavno."pokazujem prstom na konobara koji gleda uplašeno u Dillona. Oh Kriste on se boji! Sere mi se!

,,Je li to istina Lucky?"oh oni se poznaju još bolje.

,,Ne ja samo sam bio ljubazan prema gospođici. Idem ja,moram nešto pospremiti tamo u skladištu."konobar je pobjegao kao pička,a Dillon se zadovoljno smije. Ne mogu vjerovati!

,,Eto tvoje društvo te napustilo. Nemaš drugog izbora nego biti sa mnom."nazdravlja sa mnom,a ja ga gledam sa čuđenjem. Ima predivne oči! Takvu boju nisam vidila nikada,lijepše su od mojih.

,,Otjerao si ga!"protisnula sam nervozno.

,,Ima pametnijeg posla nego zavoditi goste. To se ne radi za vrijeme radno vremena."smireno i hladno je rekao.