U ime ljubavi 🔛

,,Kakvi ste vi to ljudi?"

Dillon Richardson

,,Jebem ti..."opsovao sam na glas,ne znajući što me više boli,glava ili međunožje.

Ta mala krava! Sada će me ona čuti.

Nekako se saberem i pokušavam ignorirati bol kao i krv koja mi curi niz čelo jer me je ta mala kučka pogodila točno u njega. Rukom brišem čelo i uzimam svoj pištolj. Iz džepa vadim mobitel i počinjem tipkati poruku Luckyu koji bi trebao biti tu u blizini. Silazim niz stepenice i zateknem se u holu u kojem je prilična buka.

,,Mala,govori! Di je Dillon? Tako mi malo fali da ti prospem mozak. Nemoj me nervirati!"stojim u mraku i slušam raspravu između Cyndi i još nekog lika. U mraku ne mogu razaznati tko je to,ali po njegovom naglasku i trapavom engleskom mogu znati da nije odavde. Znači vrlo lako moguće da je netko od mojih neprijatelja.

,,Oh ako te već zanima...on je gore u svojem uredu! I nije mu baš dobro,ne bih ti savjetovala da ideš gore."Cyndi se ustaje sa poda na kojem je ležala do maloprije. Pogledam gore tipa koji stoji u tami i shavtim da je to Marcus. On je neprijatelj moje obitelji,to jest ljudi koji su me udomili. Ne znam točno što on traži ovdje,ali sam uvjeren da ima valjan razlog i da se ovo neće završiti bez krvi.

,,Marcus? Od kuda ti ovdje?"izlazim iz mraka,samouvjereno,nabacujući na lice lažan osmijeh sreće zato što ga vidim. Ne mogu podnjeti toga tipa,kao niti njegovog oca koji je ubio mojeg strica i strinu i dva nećaka prije deset godina.

,,Oh,Dillone mnogo vremena je prošlo."ceri se,njegovi žuti zubi dolaze do izražaja čak i u mraku. Cyndi malo pogledavala prema njemu,malo prema meni. Jedino što mi je napameti je to da ću se sa njom obračunati kasnije. Neće joj se sviditi niti najmanje u to sam uvjeren. Samo se prvo moram rješiti Marcusa,koji me smeta ovdje,a i ona mi ne smije pobjeći. Ako i pobjegne naći ću je u roku sekunde. Možda ih se rješim oboje? Ta misao mi se isto sviđa!

,,Vidim da je vama interesantno,stoga ja odlazim."Cyndi pokušava zaobiđi Marcusa,ali joj on to ne dozvoljava. Hvata je sa kosu i povlaći k sebi. Okreće ju tako da gleda u mene i jednom rukom steže ju oko vrata dok drugom drži pištolj koji je usmjeren u njezino čelo.

,,Ne ideš ti nikuda slatkice! Ne dok ne obavim jedan važan razgovor sa Dillonom."ona ga svim silama pokušava svladati,ali Marcus je pokušava obuzdati.

,,Pusti me idiote jedan! Rekla sam ti da nemam ništa sa tim kretenom. Odmah me pusti!"Cyndi mu para uši,ali ovaj ne pušta. Smije se kao psihopata i gleda u mene. Cyndi je istržljiva,sviđa mi se kako se bori za život. Šteta što nije prihvatila moj prijedlog,prvi put. Dugi put neću biti tako racionalan i pristojan,ako je Marcus ne ubije jer vidim da je posebno raspoložen.

,,Mačkice ako te pustim onda ideš dva metra pod zemlju. Smiri se jer polako gubim strpljenje!"upozorava ju,a ona smiruje svoje tijelo i gleda u plafon. Moli li se to ona?

,,Kakvi ste vi to ljudi?"govori tiho,ali ju razumijem i čujem.

,,Marcuse,zašto si došao?" ignoriram Cyndino zanovjetanje i upitam ga.

,,Htio sam te posjetiti,viditi. Naš zadnji rastanak je bio poprilično neugodan. Htio sam ispraviti te stvari. Nego tko ti je ovo mače,baš mi se sviđa. Mogao bih ju pričuvati malo,ako ti ne smeta."naš zadnji rastanak je prošao tako što me je on htio ubiti,ali sam se uspio izvući iz toga. Njegove riječi bi mogle značiti da me je opet došao ubiti,ali nije svjestan koliko vani mojih ljudi ima. Dovoljna je samo jedna poruka i on će postati prašina. Međutim,nisam kukavica,najljepši su mi obračuni jedan na jedan. Tako ću njega sam rješiti.

,,Uzmi ju sa sobom ako želiš,meni ionako ne treba."govorim hladno gledajući nju u oči,a ona me ošine pogledom punim mržnje. Naravno da nisam mislio to,ako će je itko ubiti onda ću to biti isključivo ja,a to će se isto uskoro desiti.