U ime ljubavi 🔛

,,Od kuda ti pravo da me udariš?"

Dillon Richardson

,,I ti misliš da je to sve normalno? Ti misliš da ona to neće sada reći Mossu?"Lucky me je ljutito pitao.

Sjedili smo u baru u kojem je on konobario. Ja sam pio viski,a on je bio sa druge strane šanka,polirao je čašu.

,,Neće jer je sa Mossom razgovarala jednom u životu."pogledao sam ga kratko i mirno izgovorio.

,,Misliš da je to istina? Što ako te laže? Što ako kaže da si ju gušio i možda skoro ubio,što ako kaže da sam ju ja oteo i pritom tebi doveo u stan? Znaš li kako to zvuči?"Lucky je odložio čašu sa strane i protrljao svoju bradu nervozno. Znao sam da je bio ljut na mene,bio sam i ja ljut sam na sebe. Izgubio sam kontrolu danas.

,,Ne laže i Moss neće saznati za ovo."iskreno nije me brinulo previše Mossovo mišljenje.

,,Ako sazna ti i ja gotovi smo! Uzet će nam sve! Svjestan si toga?"

,,O možeš li zašutjeti više? Nije me briga za Mossa niti za njegovo mišljene. I stvarno misliš da bi nam uzeo sve zbog te Cyndi?"izderao sam se na njega,a on me je pogledao ljutito.

,,Da,mislim jer te je upozorio,a ti ga opet nisi poslušao!"naglasio je dobro to ,,opet".

,,Ali ja Cyndi nisam napravio ništa. Samo sam ju malo zastrašio i to je to."protrljao sam svoju izraslu bradu i sjetio se njezinih plavih očiju u trenutku gnjeva. Ta se djevojka nije mogla kontrolirati,a ja sam mrzio činjenicu da odbija svaku moju naredbu. Iako je bilo žalosno od mene što sam za nju želio dobro. Trebao sam je samo išamarat i zaprjetiti,pljunula bi istinu za čas trena,umjesto toga ja sam joj servirao doručak kao da je u hotelu. Možda sam ju čak jače trebao zategnuti za njezin tanašni vrat. Možda bi se sabrala,možda bi pristojno odgovorila. Kako god svaki naš rastanak prošao je užasno tako je i ovaj. Rekao sam joj da ju ne želim gledati i da se gubi odavdje. Nekako je brzo uspjela pronaći svoje stvari nakon čega je pobjegla uz tresak vrata u mojoj bijeloj košulji.

Cyndi Warrick
,,Cyndi? O,Bože,tako sam se brinula za tebe. Gdje si ti cijelu noć? Kako to izgledaš?"nisam bila niti ušla u stan,a mama je već imala gomilu pitanja za mene. U rukama mi je bila moja odjeća,a na sebi sam imala Dillonovu košulju koja je bila tri broja veća od broja kojeg ja nosim,a već sam napomenula da sam jako sitna žena.

,,Ja...ovaj..."nisam znala šta da točno kažem mami. Da me je sin njezinog prijatelja oteo kako bi me ispitivao,a pošto nisam dala prave odgovore i opirala se njegovim naredbama skoro me je ubio...Da to kažem,mislim da bih zvučala kao luđakinja. Sama činjenica ganjanja Dillona i tvrdnja da je kriminalac,što je sam priznao meni lično,pretvara me u luđakinju.

,,Oh,burna noć? Nadam se da nije sa onim krelcem?"teta isto izleti naglo iz smjera dnevnog boravka i stane pokraj mame. Gledam u njih dvije i pitam se što točno sada reći.

,,Krelecem?"izustim zbunjeno,a onda se sjetim da misli na Adriana.

,,Naravno da nisam,provela sam noć kod Ade. Malo smo više popile."odmah nadodajem dok me njih dvije skeniraju.

,,A Ada inače nosi broj XXL?"mama pita znatiželjno,a teta se naceri na glas.

,,Ne? Njezin dečko...Ovo je košulja njezinog dečka,moja roba je bila smrdljiva. Znate i same da ne volim nositi prljavu robu tako da mi je dala košulju i onako mi izgleda kao haljina."bravo Cyndi,savršena laž. Gotovo da ti povjeruju. Ada i mama se samo pogledaju,a ja odem do svoje sobe.

Bacam se na krevet i uranjam glavu u svoj jastuk. Dillonov krevet naspram mojeg je raj,ali zato osoba koja spava na njemu je pakao,mislim na Dillona naravno. Pošto sam još uvijek bila pod utjecajem droge sa kojom me Lucky opuzdao,brzo sam utonula u san.