U ime ljubavi 🔛

,,Upozorio sam te više puta,ali nisi me poslušala."

Dillon

,,Što? Ma što to radiš?"

Čim sam otvorio oči sve je krenulo niz brdo. Nije se opametila niti nakon niza mojih upozorenja,što mi daje na značaj da ću morati nešto poduzeti. Mislio sam sinoć da se opametila i da će odustati,ali izgleda da sam ju opako podcijenio,a i ona je meni. Ako misli da joj neću nauditi nakon ovoga i da ju neću povrjediti onda se grdno vara. Naći ću joj najslabiju točku i onda će je stvarno zaboljeti. Za sreća da Lucky treba doći uskoro pa će me spasiti od te ludače.

Da preceziram situaciji,Cyndi je sjela na mene nakon čega me je vezala lisicama za cijev od radijatora. I cerekala se ponosno cijelo to vrijeme još mi se unjela u lice.

,,Nemaš izbora Dillone! Priznaj inače..."njezin topao dah plesao je na mojim usnama. Izvadila je pištolj i prislonila mi ga na vrat. Nasmijala me je,baš mi je duhovita. Zaboravila je da mi je jedna ruka slobodna. Tom istom slobodnom sam primio taj pištolj,ali ga nisam pomaknuo.

,,Što ćeš sa tim? Ubiti me?"pitam ju drsko.

,,Ako je potrebno...hoću."progovorila je bijesno kroz zube.

,,Hajde onda kao si toliko hrabra!"izazovem je sa smiješkom na licu.

,,Ljudi kao što si ti Dillone zaslužuju biti u zatvoru. Stoga ne izazivaj me! Budi jači na riječima ovaj put,a ne na djelima. To je moj iskreni savjet za tebe!"poprilično je ozbiljna.

,,Ubij me!"izazivam ju još jednom ovaj put grabeđi joj ruku i približavajući ju još bliže sebi. Ona skoro legne svom svojom težinom na mene,ali u zadnjoj sekudni uspije održati svoju ravnotežu. Pištolj joj čvrsto stoji u ruci,a pogled na mojem licu je fiksiran i poprilično ozbiljan. Ovoj curi nije do šale,a i nije niti meni.

,,Neću...ako misliš da ću to učiniti jer me izazivaš neću. No,vjeruj mi da sam te u svojim mislima ubila već petsto puta i još ću toliko. Kunem ti se da ću te dovesti do pozicije u kojoj ćeš moliti za smrt,ali je neće biti za tebe. To je najveća patnja,kada čovjek želi umrjeti,ali ne može."

,,To su vrlo teške riječi Cyndi!"iznenađeno govorim.

,,Želim se vratiti na svoj posao,zato ćeš priznati čime se točno baviš i koliko si ljudi ubio i sve ostale gluposti..."nabila mi je onaj pištolj još više u vrat da sam se malo i iznenadio.

,,Priznajem ti odmah sve! Ja sam Dillon Richardson i odrastao sam u neimaštini. Radio sam mnogo gluposti,ali sada sam drugi čovjek. Moj posvojitelj me je izvao na točan put i zajvaljujući njemu danas sam vlasnik nekretnina koje prodajem. Nisam oženjen i nemam djece i ne želim imati radi drskih žena kao što si ti."ispričao sam sarkastično jedan dio svoje biografije.

,,Vrlo zabavno! Vjeruj mi da niti nećeš imati ženu. Očito je da želiš neku koja je glupa kao stup i koja bi bila non stop kuhala kući dok tebe ne bi bilo i dok bi ju eventualno varao. Odvratno!"dakle Cyndi nam je jedna od onih koja se bori za ženska prava. To je dobro za znati! Ipak će se trebati boriti za svoj život!

,,Kako si samo pogodila što želim. Jesi li vidovita?"unio sam joj se u lice. Čela su nam se spojila,a ona više ništa ne govori. Samo me gleda sa puno mržnje,rekao bih,a i nisam niti ja nju gledao drugačije.

,,Prekidamo nešto?"pogledao sam u Luckya koji se pojavio i moram priznati da nikada nisam bio sretniji što ga vidim. Ada je stajala kraj njega i gledala nas u pozi koja je aludirala na početak seksa,ali nakon svega što mi je gospođica manijak donjela ne bih ju niti taknuo. Previše me živcira da bih ju razvalio od bijesa,mislim ubio. Cyndi se digla i pogledala u Luckyevom smjeru i uperila pištolj u njega. Nasmijao sam se na glas jer me je to istinski zabavilo.