U ime ljubavi 🔛

,,Djevojčice malo si se previše zaigrala!"

Cyndi Warrick
Izlazim oduševljeno i ležerno iz automobila. Zaista jesam oduševljena,činjenica da je Dillon Richarson agent za nekretnine moje tete ide mi u korist. U trenutku sam osmislila svoj plan,sada mogu proučiti ovu njegovu agenciju i spremiti se za istraživanje. Nema pojma što ga čeka. Teta me čeka nervozno cupkajući u malom hodniku di se nalaze spilarne stepenice koje vode na drugi kat.

Zgrade ima dva kata i uopće nema nikakvog video nazora što mi isto ide u korist. Predpostavljam da ima nekoga tko mu čuva ovu zgradu preko noći,ali to ću isto lako rješiti. Malo mašte i večeras mogu ovdje nešto novo pronaći ili postaviti uređaje za prisluškivanje.

,,Ne vuci se Cyndi!"teta mi nervezno govori,a ja kolutam očima.

,,Imamo još tri minute i nije baš neka velika gužva."odgovaram i prolazim pokraj nje i idem spilarnim stepenicama na drugi kat. Ljudi nema,sve je prazno. Obično kada sam dolazila zadnjih nekoliko puta bilo je nešto malo zaposlenika,ali danas nema nikoga. Teta me sustiže i veselo pokuca na vrata Dillonova vrata nakon čega mahne prema meni rukom i ulazi unutra.

,,O Dillone,dušo! Kako si?"stojim dalje ispred vrata i ne mogu vjerovati kako se moja teta obrača tom čovjeku.

,,Dobro sam! Kako ste Vi? Svaki put izgledate sve lijepše i lijepše."gad joj laska. Ne znam od kuda se njih dvoje poznaju,ali mi trebaju neka objašnjenja.

,,Oh,nemoj mi persirati,to sam ti već sto puta rekla. Cyndi,hajde ulazi unutra! Djevojko rekla sam ti da se ne vučeš po tom hodniku."presjeće me posred grudi i napravim ogađenu facu,nakon čega se usiljeno nasmijem i uđem unutra. Dillon na trenutak zbunjeno pilji u mene dok drži ruku moje tete i onda se nasmiješi. U glavi ga psujem,zamišljam kako umire na osami i kako mu tijelo trul...

,,Ovo je moja nećakinja,Cyndi."teta me predstavlja kao da on ne zna tko sam ja,a u to prekida moje užasne misli. Poklonim mu jedan osmijeh,a u glavi ga tučem nekom šipkom.

,,Zbilja? Nikada ne bih rekao."ceri se. Znam dobro da je to uvreda i onda se moja teta ceri zajedno sa njim. ,,Dillon Richardson!"prilazi mi i pruža mi ruku,a ja piljim u tu ruku kao da je otrovna.

,,Cyndi Warrick!"ležerno izgovorim i stavljam svoju ruku u njegovu. Stisak mu je blag i nježan. I to je isto varka,sigurna sam da bi mi slomio ruku jer me gleda sa prezirom. Niti ja ništa drugačije ne bih sa njegovom rukom napravila.

,,No,dobro! Možemo krenuti na gledanje stanova,jako sam uzbuđena."teta pljesne rukama,nakon čega svo troje sjednemo. Njih dvoje sjede na dvosjedu preko puta mene,a ja sjedim sama nasuprot njih i nervozno cupkam nogom. Dillon joj pokazuje neke ponude na laptopu dok ja pomno proučavam prostor oko sebe. Ovo sam već jednom pretresla i nisam ništa našla,ali ako stavim prisluškivače onda bih možda mogla nešto pronaći. Moje misli prekinuo je vibracija mobitela,pogledala sam u njega i vidila Adrianovu poruku.

Večeras u 7 večera?

Duboko sam uzdahnula i dobro promislila. To mi zapravo i paše,nakon večere bih mogla doći do Dillonovog ureda i postaviti prisluškivače,ako naravno ne bude prepreka.

Otipkala sam da se vidimo isped moje zgrade u 7. Pogledala sam Dillona čiji je pogled bio fiksiran na mene.
Proučava me? Namrgodim se i sramotno skrenem pogled u drugu stranu. Psujem ga u sebi i prepisujem mu vrlo zanimljiv kraj. Ako je on ono što mislim da jest,a to trebam tek dokazati,onda ću mu zagorčati život. Međutim,što ako je sve ono što sam rekla krivo? Što ako sam sve pogrješila i napravila veliku grešku. Još jednom pogledam u Dillona koji više ne gleda u mene već u laptop. Moja teta je nasmijana i pomno prati što joj govori. Čini se kao predan svojem poslu. Ili je to samo gluma?

,,Cyndi dođi molim te vidjeti ovaj stan."teta me poziva da sjedem pokraj njih. ,,Mislim da ću uzeti ovaj,ali prvo bih ga naravno htjela vidjeti uživo."nastavlja gledajući u mene dok se ja ustajem i selim se kraj njih. Sjedam kraj Dillona i gledam u laptop.