36.deo

123 4 0
                                    

➪"ℤ𝕒𝕓𝕣𝕒𝕟𝕛𝕖𝕟𝕠 𝕧𝕠𝕔́𝕖" ~ 36.deo

Nakon nekoliko sati na aerodromu, napokon dođe vreme za polazak. Odem do aviona i uđem u isti, te se smestim na svoje mesto. Do mene sedne jedna žena. Stavim ruke u džep svog kaputa i opipam nešto u njemu. Izvadim i vidim kutijicu. Otvorim je i u njoj je bila ogrlica i papirić na kojem je pisalo "srećan rođendan ljubavi!"

Pustim suzu i stavim ogrlicu.

Vratim kutijicu u džep i naslonim se na prozor.

°°°

Nakon deset i po sati letenja avionom, napokon sam stigla. Nisam bila ovde tri godine,ali je sve ostalo isto. Odem do kuće u kojoj je živela. Odem do vrata, ali kada sam pozvonila niko nije otvorio. Izađem ispred i sednem na stepenice ispred kuće.

Xx:"Hej! Ko si ti?"

Kaže na italijanskom, ali dobro je da znam jezik.

Ja:"Ovde mi živi tetka, ali nje nema, pa je čekam ovde."

Odgovorim mu, a on mi pruži ruku da ustanem, koju rado prihvatim.

Xx:"Ja sam Dante. Dante Marino."

Ja:"Ja sam Allison Fisher."

Dante:"Zadovoljstvo mi je Allison. Možeš da ostaneš kod mene nekoliko sati dok ti se tetka ne vrati."

Prihvatim ponudu, te on krene ka tetkinoj kući, zbog čega se zbunim.

Ja:"Moja tetka živi ovde."

Dante:"Tvoja tetka je Agnes?"

Upita me, a ja samo klimnem glavom i uđem u stan.

Nakon što mi ispriča da je bio student koji je došao iz drugog grada kako bi išao na fakultet i da ga je moja tetka primila da živi s njom, raspakovala sam se i tada je tetka došla.

Tetka:"Allison?"

Pogledala me je zbunjeno.

Tetka:"Šta si sada Uradila pa su te roditelji poslali ovde?"

Ja:"Zar se tako dočekuju gosti?"

Ona se samo nasmeje i priđe, te me zagrli.

°°°

Nakon što sam joj sve ispričala, ona me je samo zagrlila.

Tetka:"Čija god ti bila ti si i dalje moja mala nećaka."

Ja:"I ti ćeš biti uvek moja jedina tetka."

Pogledala je u ogrlicu.

Tetka:"Ta ogrlica je od nekog posebnog?"

Spustim pogled.

Ja:"Zapravo jeste, ali radi njegove sigurnosti sam morala da odem. Kao i od prijatelja i brata."

«Nolan Toress»

Ne mogu da verujem da je otišla. I prsten mi je vratila.

Elizabeth:"Da li se zna nešto?"

Ja:"Ne, nije mi se javila. Otišla je Elizabeth. Neće se vraćati."

Polazao sam joj prsten.

Ja:"Više je nikada neću videti. Više neću moći da budem srećan."

Samo izađem iz sobe.

•𝓶𝓲𝓼𝓵𝓳𝓮𝓷𝓳𝓮

"Zabranjeno voće", ZAVRŠENA Where stories live. Discover now