Truni U Miru

Nepozvan

I počelo je tako tiho i mirno
poput žubora kiše u ponoć
mjesečina je prolila svoj sjaj po crnilu
i obojila ju svjetlijom svjetlijom bojom
Niti daška povjetarcu
sve je bilo mirno i tiho
u svojoj ljušturi sakriveni
obukli smo svoje najljepše ruho.

Pokaži svoje ruho u tišini
ne prekidaj ovu tihu noć,
ali pravo lice umjesto tog mi pokažeš
i znam, da k istini i moje će doć.
Šaputaš mi na uho
da ne prekineš ovaj tamni spokoj
i polako skidaš moje najbolje ruho
a unutrašnjost ti se moja otvara

U ovako tihoj, tamnoj noći
kad pomisliš da spokojnije ne može biti ništa na svijetu,
Otvori ti se moja prazna duša
u crnini
sve što čuješ je kako jeca, moli za pomoć...ali u tišini

Ruku pružaš unutra, obavije ju crnilo
i sad si okaljan dijelom moje duše
krv moja teče tvojim venama
crnilom ih svojim obavija

A što je sad
kad preda mnom sunce je, budi se dan
sjetno gledaš u nj
zoru presvetu
Jedino svjetlo ovoga svijeta
i u njemu se gubiš
u njega koračaš
protjeralo je moju krv iz vena tvojih
prazninu popunilo sjajem
a ja tek sad vidim
da sve počinje krajem

~*~
Dovršeno 16.6.2017., započeto puno prije