U osami šetnice

17 3 0
                                    

Uputih se ja u šareni kutak
tog milog mjesta u srži tmine
jer s puta moja noga je sišla,
u strah zaluta,
gdje zmije predu i repom mlate
melodiju straha,
i miline.

Sjetila se mene i vrana
dok putem koračala ja sam žurno
pa iz dubine grla pozdrav mi uputi
iza leđa, gdje najmanje slutim

I more žuborilo je tiho
i sve je bilo pod plaštem mistike
sve je teklo glatko, sporo,
prkosu kazaljkama na satu se smije.

I tako ritam daje rep zmije
i sve nekako nestaje u tom svijetu
nema više plesa, nema miline
latice su otpale i najljepšem cvijetu.

[9.2.2018.]

Truni U MiruWhere stories live. Discover now