Sila je ovo koja me vuče na odlazak
odavna zvana, što budi mi razum
nikada na to, vjeruj, ne bih ni pomišljala
da otiđem, da pustim da sve se ohladi.
Tugujem, dok odlazim ja,
ali ne zato što moje srce za tobom pati
već kome tvoje lijepo lice ostavljam
nikada neću znati.
Ma da tu sam, a i da ja ipak nisam,
tebi sunce svane jutrom, a zađe u sumrak
tebi mjesec tone jutrom, a budi u sumrak
ništa se nije, o ništa se neće
promijeniti.
Tugujem, dok odlazim ja,
ali ne zato što moje srce za tobom pati
već kome tvoje lijepo lice ostavljam
nikad neću znati.
Jedino preostalo je utonuti u san
i dopustiti da noć prosuje svoju čar
u san da meni te ponovo uplete
baš kao i onih dana,
kad za ljubav bijah dijete
Jedino preostalo je šutjeti o tome
jer čovjek ne zna, kako ovo srce mi bode
nego svojim nadmetanjem, silu mi slome
i svo moje stjecanje
moru uplove
[20.11.2017]
YOU ARE READING
Truni U Miru
PoetryAorist moj dugo si već. _________________________________________ Četvrta zbirka pjesama. Prvi put objavljena 26.1.2017. Cover sam sama napravila, a ove slike koje vidite, to su sve Picassova djela, da ne bi netko pomislio da sam to ja napravila.
