Truni U Miru

Prvi listopada u Las Vegasu

U ušima mi žamor, vika
pred očima mi smrt, a u tvojima suza.
I gdje li je sad moj anđeo čuvar?
Zar izgubio se u masi crno odjevenih
zar usmrćen i on je među drugima?
Srce jače tuče, a zraka sve je manje
pluća mi se stežu, za kisikom posežu
a vid suza u oku mi muti
i sve je mračno, gdjegod se uputim.

Put nam priječi sudbina crnog oka
s ruba promatra i podrugljivo se smije
ruku podiže iznad lijevog boka
puca, puca, gdjegod se skrijem!
I gdje li je sad moj anđeo čuvar?
Zar izgubio se u masi crno odjevenih,
zar usmrćen i on je među drugima?
A gdje li je onaj tvoj, koji na krilima te nosi
koji svijetu ne da, da željama ti prkosi?

A sad shvaćam da jedino mene imaš
da štitim te i da te branim
i da nevidljiva krila imam, da te pazim, da svijet te ne rani.
Krhko lane klonulo pred lovcem
ispustit dah svoj posljednji neće
jer ja stojim širokih ruku
ispred njega, ispred tebe.

Pucaj, ubojico, pucaj mi u prsa!
Pucaj, gledaj me u oči!
Gledaj, kako život me napušta,
ali usmrtiti nju, nikada nećeš moći!
Ja je čuvam, ja je držim
moje je mrtvo tijelo njen štit
jedno cijelo, obećao sam Bogu
zauvijek da ću je štitit!

[3.10.2017.]

Napisano u čast žrtvama koje su poginule za vrijeme masovne pucnjave u Las Vegasu. Ovo je pjesma pisana iz gledišta muškarca koji je zaštitio svoju ženu od metaka na prvu godišnjicu braka.