Kuc... kuc... kuc...
na tvoja vrata ja
kucam, tiho i tiše ja,
kucam.
Nikad ne znaš,
hoću li ući,
hoću li te odnijeti
tad sa sobom,
samo me čuješ kako
kucam.
Kucam tiho,
pa malo jače
pa opet strast smirim
pa kucam tiše,
i još me pred tobom nema,
kao da odnijela me je
hladnoća i zima.
Ali ponovo se pojavim
kad najmanje očekuješ
na prozoru moje
kucnje odjekuje
i više nisi siguran
tapka li po prozoru kiša
jer vani ne lije,
ali nikako da se stiša,
jače je no ikad prije!
Pa otvoriš oči
i vidiš me pred sobom...
kuc...kuc...kucam
i nikako da prestanem da
kucam
i ulazim polako, korakom tihim
da san s očima
drugome ne skinem.
A onda zatihnem
i nastupi tišina
pa cio svijet za tobom vikne
odnijela te tmina.
A ja ponovo
do tuđih vrata idem
kradem im san i
kuc...kuc...kuc...
kucam.
[9.12.2017.]
YOU ARE READING
Truni U Miru
PoetryAorist moj dugo si već. _________________________________________ Četvrta zbirka pjesama. Prvi put objavljena 26.1.2017. Cover sam sama napravila, a ove slike koje vidite, to su sve Picassova djela, da ne bi netko pomislio da sam to ja napravila.
