Često pomislim, na trenutak samo,
nikad ozbiljno, nikad s namjerom,
samo na djelić sekunde,
samo na djelić trenutka,
kako bi bilo
kad mene ne bi bilo.
I zamišljam suze bližnjih
što oplakuju moje tijelo
i moju mladost,
moj život,
koji prije vremena se ugasio.
Kako oplakuju svaki moj korak,
i krive se za svaku moju šutnju,
za moju odluku da odem
sa ovoga svijeta.
Reci mi, ti, Mudrače koji tvrdiš da znaš me prije nego sebe sam spoznala
pruža li mi užitak spoznaja da nedostajat ću bližnjima?
Je li ovo vrsta načina da nahranim svoj ego
ili dam si do znanja da ipak vrijedim?
Ili oni pak plaču
zato što me za života nisu cijenili?
A svakom suzom, teći će ih manje
jer svakom sekundom
bližimo se trenutku
kad potvrdit će da doista bila sam im ništavna
jer dopustili su tom životu
koji ugasio se prije vremena
da padne duboko,
duboko u zaborav.
[3.12.2017.]
YOU ARE READING
Truni U Miru
PoetryAorist moj dugo si već. _________________________________________ Četvrta zbirka pjesama. Prvi put objavljena 26.1.2017. Cover sam sama napravila, a ove slike koje vidite, to su sve Picassova djela, da ne bi netko pomislio da sam to ja napravila.
