O kako li si samo laskaš, čovječe
kad pored svog lijesa gomilu zamišljaš
u podsmjehu iz tog gleda ih promatraš
dok majka ti nebo prokliće.
Kako li te samo veseli
znati da bit ćeš tek tad najviše voljen
i da svatko pamtit će samo dobro
sve loše ide s tobom pod zemlju
gdje ga nitko pronaći neće.
A što kad i taj dan svane
i pored groba bude ti samo majka
bez sestre, oca ni brata
i tišina njena, bez kapi suze.
Kome će osmijeh krasiti lice tad
a kome suza proliti niz obraz?
[9.2.2018.]
YOU ARE READING
Truni U Miru
PoetryAorist moj dugo si već. _________________________________________ Četvrta zbirka pjesama. Prvi put objavljena 26.1.2017. Cover sam sama napravila, a ove slike koje vidite, to su sve Picassova djela, da ne bi netko pomislio da sam to ja napravila.
