10. Dupla greška

4.3K 142 10
                                    

Glavobolja

Ουπς! Αυτή η εικόνα δεν ακολουθεί τους κανόνες περιεχομένου. Για να συνεχίσεις με την δημοσίευση, παρακαλώ αφαίρεσε την ή ανέβασε διαφορετική εικόνα.

Glavobolja. Jedna riječ i prokleto ružan osjećaj nakon pijane noći koja me prati već četvrti dan. Kapi alkohola nisam uzimao godinu dana sve do tada i razlog svemu tome je bila dotična vražica koja mi je nesvjesno pomutila razum i učinio mi život dosta kompliciranijim nego što je već bio.

Tina me od tada na jednu ruku izbjegava, na drugu opet drži oko na mene i ne da mi mira. Puno sam o našem odnosu razmišljao i sve više shvatam da naša ljubav iz dana u dan postaje sve blijeđa. Ne znam koji je tačan bio razlog tom preokretu, ali falila mi je stara Tina sa fakulteta u koju sam se zaljubio i zavolio, sa kojom sam zajednički stan uzeo da živimo skupa i sa kojom sam o porodici razmišljao.

A Dijana...Ona je druga priča. Osim što mi je život zakomplicirala učinila ga je osvježavajućim. Vatrena je i držala do sebe kao nijedna do sada koju sam upoznao, ali opet mi je komadić sebe ostavljala na pladanj i uzeo sam ga onu noć. Ne mogu poljubac da izbacim iz glave ni njene mekane primamljive usne. Uhvatim se često ovih dana kako krenem prema njenome stanu, ali se svaki put okrenem nazad.

Učinio sam grešku što sam prešao mjere našega odnosa. Treniram je, a ona zna da sam zauzet, svejedno smo ovo sebi dopustili i učinili grešku. Znam da je to sada vjerovatno i ubija u pojam, ali mene gotovo pa nikako. Da mogu, ponovio bih isto, bez obzira što sam u vezi sa Tinom.

Davno sam zaključio da ona više nije prioritet i definitivno ne osoba sa kojom želim ostatak života provesti. Želio sam Dijanu, a opet mi je bila nedostižna.

"Dragi, donijela sam nam ručak", kaže Tina dok ulazi u dnevni boravak noseći veliku kutiju pizze.

"Što si naručila bezveze, mogli smo nešto skuhati", kažem dok se namješta pored mene.

"Ah znaš da nemam vremena..."

"Tino, ovo je već drugi mjesec otkako stalno kupujemo gotovo, trošimo pare bezveze kad možemo i sami skuhati."

"Pa eto ti idi skuhaj sebi! Sve ti živo smeta!" Prodere se i uzima kutiju noseći je sobom na sprat. Ostanem za njom da gledam u šoku, kuhajući polako od bijesa što je postala nedokazna povodom toga. Zaboga, lahko je njoj moje pare trošiti.

Krenem prema frižideru i dočeka me prazan. Odpuhnem ljuto i uzimam ključeve od auta odlučivši ići u kupnju za namirnicama. Čovječe, da doživim i to da ja moram brinuti za takve stvari, a ona sebi nabija mojim parama sve gotovo.

Vožnjom do trgovine je protekla brzo, izašao sam i uzeo korpu te krenuo po najosnovnije stvari. Stao sam kod odjela sa slatkišima i za oko mi zapne jedan primamljiv.

Vitke noge je krasila lepršava roskasta suknja do koljena dok bijeli topić lijepo naglasi njene obline i grudi. Dijana me ostavi zatečenog i bez riječi dok smo se gledali na razdaljini od svega dva metra. Krene pobjeći, ali požurim prije nje i uhvatim je za nadklaticu i okrenem sebi. Sudari se mojim tijelom i podigne glavu sa poda na moje oči. Predivna nijansa sive na ovom svijetlu je probudila sva moja osjetila dok su joj duge trepavice ljupko se uvile kao u kakvom malom djetetu.

"Dijana", kažem joj ime jasno i glasno dajući sebi za pravo da je još jednom odmjerim. Jebem ti, tek sad shvatam koliko mi je ova blizina bila previše nadražavajuća, malo mi fali da je ponovo poljubim sad.

"Eliote, šta treba?" Upita plaho dok se izvlači iz moga stiska i izmakne za korak dajući mi prostora da se saberem. Izgledala je previše daleko i nedostižno sad kako se odmaknula, ali pogled joj je čvrsto prikovan za moj.

"Ništa, samo...nisam te očekivao vidjeti", razjasnim situaciju i sam se pitajući što sam je zaustavio ikako. Ona me krajičkom oka odmjeri, pa klimne glavom kao potvrdu.

"Nisam ni ja, ali šta je tu je."

"Izvini", ispalim, pa joj privučem u potpunosti pažnju. Nakašljem se.

"Ona noć je bila greška, bila je greška što sam ikako došao i izvini što se desilo, neće se više ponoviti."

Mogu se zakuniti da su joj oči zasuzile i svijetlucale od suza, ali ih je brzo progutala i povratila svoj hladnokrvni pogled.

"U redu je, prihvaćam izvinjenje."

"Sve u redu među nama?" Upitam, nesiguran u svoje namjere. Ponovo me pogledala dok joj je pogled bio skriven emocijama koje nisam mogao pročitati. Samo se nasmijala i kratko klimnula glavom dok je prošla kraj mene govoreći za mnom moje riječi.

"Sve je u redu među nama..."

A/N

Ουπς! Αυτή η εικόνα δεν ακολουθεί τους κανόνες περιεχομένου. Για να συνεχίσεις με την δημοσίευση, παρακαλώ αφαίρεσε την ή ανέβασε διαφορετική εικόνα.

A/N

Šta mislite da će se dalje zbiti? Ostavite vaše ideje u komentare, zanima me šta vi mislite o tome. 😉

Milimetri [✔]Όπου ζουν οι ιστορίες. Ανακάλυψε τώρα