noć

17 5 8
                                    

05.Novembar 2019

Hejj,
dobrodosli u novi nastavak mog random-a hahah zelim odmah da se izvinim sto vise od mesec dana nije bilo nastavka. Stvar je u tome sto sam ja 1. Novembra izbacila nastavak gde sam odgovarala na neka pitanja ali mi se nije svidelo kasnije pa sam ga povukla u draft. Od tada sam resila da ne zelim da imam sh*tty poglavlja nego stvarno zelim da bude kvalitetno ono sto objavim. Vodim se onime "quality not quantity" 
Ne bih vise da vas zadrzavam, uzivajte x

Noc. Ona je jako cudesna. Vecina normalnih ljudi spava, do oni manje normalni(u koje spadam i ja) ne spavaju. Nocu mi uvek dodje inspiracija, bas dosta nje. A i mozak mi je u opsteno mnogo efikasniji nocu, kada ucim uvece ili ponavljam mnogo bolje zapamtim nego preko dana. Takodje to mislim da svi znate, nocu smo najvise skloni da overthink-ujemo (ovo ce biti definitivno poglavlje sa najvise naucno dokazanih cinjenica hahah). Negde sam procitala cinjenicu( o b o z a v a m da citam cinjenice, bukvalno za sve zivo imam neku zanimljivot koju sam procitala negde) da smo skloni da budemo iskreniji i emocionalniji kada nam se spava jer nam tada mozak ne radi toliko i to je apstolutna istina bar za mene. Ne mislim na deo sa iskrneoscu jer koliko god sati bude bilo ja sam uvek iskrena ali deo za emocije je i tekako istina (pisacu vam jedom o emocijama i mom problemu sa njihovim prikazivanjem, that is a whole another story hahaha). Nesto sto je jako cudno sto mi se desavalo jeste kada sam bila mala iz nekog razloga sam pa skoro stalno imala nocne more. Znate da, ne znam, neki ljudi imaju nocne more zbog nekih traumaticnih iskustava ali meni to sad nije jasno jer ja hvala Bogu nikad nisam dozivela nikakva traumaticna iskustva. Juce sam razmisljala kako stvarno nisam nista ruzno sanjala u zadnje vreme i pogodite sta se dogodilo hahahhaa bum nocna mora. Ne secam se sta se tacno radilo ali u sustini na kraju sam se udavila i tada sam se probudila (jos jedna zanimljiva cinjenica: uvek se probudimo kada umremo u snu jer nas mozak nema dovoljno podataka o tome sta se desava posle smrti). Takodje iz meni nepoznatog razloga imam jako veliki problem sa spavanjem ali ne spavanjem kao spavanjem nego mi je jako tesko da utonem u san, i jako mi puno vremena treba da zaspim. Svi smo se kao mali plasili da necega ima u mraku, to mi je bio najveci strah kada sam bila mala. Neverovatno je koliko nas mozak moze da nas uveri da nekog stvarno ima tamo u uglu nase sobe, onda mi upalimo svetlo i sta vidimo...e bas to, nista. Iskreno i sada me ponekad uhvati frka kada treba da spavam u potpunom mraku haha

love you, bye
Teodora xx

thoughts of one lost soul Where stories live. Discover now