Karte na sto

9.6K 665 9
                                    


Ispijem prvu čašu i prisetim se onog dobrog osećaja, nisam pio neko vreme. Sipam drugu i taman da je popijem oglasi se moj telefon. Prekinem vezu i krenem da tražim kurve po imeniku. Zaboraviću je noćas pa makar morao da jebem i pijem bez prestanka cele noći. Mozak mi je popila a o srcu da i ne govorim. Jebeni kreten kao da je čuo samo za jednu ženu.

Ne umem da se borim protiv nevidljivog neprijatelja. Jel postoji neki lek za ovo? Kako jedna žena može da bude ceo moj svet? Kako sam to dopustio? Kako to da i dalje želim jednu te istu stvar?

- Izbacila te je iz kuće kretenu! Nije mogla biti jasnija – iznerviram se i bacim telefon pa popijem i drugu čašu.

Moje lude misli prekida zvono na mojim vratima. Ne ustajem jer ko god da je mora otići. Nakon trećeg zvona ustanem iznervirano da se nekome najebem cele familije.

- Šta? – brecnem se i otvorim vrata. Pa vidi ti to, izvor svih mojih problema. Povredio sam je danas, preterao sam.

- Mogu li da uđem? – pita me.

- Naravno – sklonim se u stranu i trepnem. Da ne umišljam jebote? Koliko sam popio? Samo dve čaše.

Uzela je moju čašu i otpila dobar gutljaj. Stresla se i to mi je izmamilo osmeh.

- Nemaš neko vino?

- Ne, nisam ljubitelj vina – priznam.

- Ovo je žestoko za mene.

- Imam vodu – ponudim.

- Ne treba hvala.

- Što se tiče onog od danas . . . – počnem.

- Znam da sam preterao – jebi ga.

- Jesi. Ali bio si u pravu.

Opa! Nešto novo.

- Delimično – doda.

- Nije Luka problem, znam da je mrtav i znam da se nikad neće ostvariti sve ono što sam planirala sa njim.

- Žao mi je – valjda.

- Problem je što ne mogu sebi da priuštim još jedno razočarenje. Ti ne želiš samo seks, želiš da budeš deo mog života, želiš da budeš otac mom detetu . . . Bojim se jer sam jednom dala sve i imala sve, ali ništa nije večno. Ne očekujem da me razumeš jer ponekad ne razumem ni samu sebe.

- Želiš potvrdu da ja nikad neću umreti zar ne? – vidim šta je muči.

- Odlično znaš da naša moguća veza neće biti zezanje, od samog početka je krenulo ozbiljno, pa ti misliš da me voliš.

- Lažem, često, ali iz nekog razloga tebi želim da govorim samo istinu. Mogao sam da ti prećutim za firmu nikad ne bi saznala ali ne želim takvu vezu. U pravu si, želim sve i želim još juče.

- Ti nisi . . . kao Luka. Ne mogu da te pročitam. Imao osećaj kao da je između nas neka tempirana bomba a ja ne vidim vreme njene eksplozije. Zbrkana sam kako možeš . . . – sklopila je oči.

- . . . da me voliš? – otvorila je oči.

Priđem i zagrlim je.

- Nisi ti zbrkana, ja sam zbrkan veruj mi. Jedino što ima smisla u mom životu si ti. Pre operacije bio sam drugi čovek, nakon operacije osećao sam se izgubljeno sve dok nisam sreo tebe. Kao da je sve odjednim dobilo smisao. Bićemo zbrkani zajedno.

Podigla je glavu i nežno me pogledala svojim zelenim očima.

- Onda budimo zbrkani zajedno – nasmešila se.

. . .

Mia leži na mom ramenu i drema, malo joj nedostaje da se uspava. Gledamo kao neki film, zapravo ona ga gleda a ja gledam u nju i razmišljam o milion stvari. Valja se rešiti puno toga ali ne žurim, glavno je da je ona ovde, popustila je. Ko bi rekao da će moje vikanje upaliti?

Nisam je dirao, sačekao sam da se uspava i preneo je u moju spavaću sobu.

Mia

- Zašto me nisi probudio? – pitam Artura dok se rasnjujem.

- Zato što je nedelja – odgovara spremno. On izgleda sveže.

- Moram kući, Nora je sigurno pitala za mene, nikad ne spavam van kuće.

- U redu je smiri se, čuo sam se sa tvojom majkom, dovešće je ovde kad se spreme.

- Ovde? - ma jel sam ja budna?

- Da, Erika ima neku aktivnost sa penzionerima i rekao sam joj da ti donese odeću i dovede Noru. Mislio sam da provedemo dan napolju – slegnuo je ramenima.

Znala sam, tačno sam znala da će sa njim biti ovako. Sve odmah ozbiljno.

- Skuvaj mi kafu a ja idem da se istuširam – moram da se rasanim.

- Da draga – nasmešio se i kratko me poljubio.

Istuširam se i pronađem neku Arturovu odeću, malo sam izgubljena u ovoj kući ali pomogao mi je glas moje majke.

- Ma taman posla Arture, doručak je najvažniji obrok. Znam šta jedu Mia i Nora ali nisam znala sam tebe pa sam uzela od svega po malo.

- Hvala još jednom.

- Hej mama – pozdravim je i potražim Noru koja sedi u Arturovom krilu.

- Dobro jutro dušo.

- Mama – Nora ispruži rukice i uzmem je.

- Gde je moja beba?

- Ode.

Poljubim je, nedostajala mi je.

- Pa deco idem ja, uživajte u danu. I Mia donela sam ti odeću.

- Hvala mama, lepo se provedi.

- Hoću, vidimo se.

- Prijatno Erika.

- Prijatno Arture.

Artur je ispratio moju majku a ja sam sela sa Norom da je nahranim, ubrzo nam se pridružio i Artur i doručak se pretvorio u mrvljenje hrane i smeh.

. . .

Detetu su potrebna oba roditelja, to je činjenica koju niko ne može opovrgnuti. Artur možda jeste čovek sa svojim demonima ali u jedno sam sigurna, on je povezan sa Norom na način koji me smiruje. Mislim da ga možda malo i muči krivica zbog Lukinog srca ali iskreno verujem da je on oduševljen njome i nekako sam ubeđena da će biti tu za nju. Možda se varam ali njegov osmeh kada je sa njom ipak govori sam za sebe.

Samo onaWhere stories live. Discover now