Jednostavno život

8.5K 581 6
                                    

Artur

- U redu Karmen, hvala ti što si me nazvala.

- Nema na čemu gospodine, prijatno.

Otkažem poslednji sastanak i krenem kući. Mia je sama kod kuće, deca su kod Miltona i Klare, Karmen kod neke rođake a Erika sa penzionerima. Ne volim, kad je Mia sama, javljaju mi se razne bubice u glavi.

- Vaša voda gospodine – stjuardesa mi pruža piće.

- Hvala.

- I za vas gospođice. Još nešto?

- Ne hvala.

- Ne.

- Pa živeli.

Okrenem se ka ženi koja sedi pored mene.

- Živeli – kažem nezainteresovano.

- Pa . . . da li vam se dopada Japan?

- Bio sam poslovno – nisam baš obilazio mesta. Izvadim lap top da pregledam ugovore.

- Trebalo bi da odete nekad turistički, to je najkulturniji i najsavremeniji grad na svetu.

- Ne sumnjam.

- Da li presedate negde ili . . .

- Ovo je direktan let – kažem malo nadrndano, trebalo bi to da zna.

- Znam. Da li ste za nešto alkoholno? Prijalo bi mi nešto žešće.

Okrenem se ka njoj i ona ugrize usnu. Zavodi me.

- Ako želiš nešto žešće pozovi stjuardesu.

- Nije samo piće žestoko.

- Oženjen sam i nezainteresovana za seks sa tobom u kabini aviona. Dovoljno jasan?

Suzila je obrve a ja sam okrenuo glavu. Ma ko je jebe, imam ja važnijih stvari od njene povređene sujete.

Parkiram auto i ugledam svetlo u dnevnoj sobi, Mia je kod kuće. Naravno nije ni vrata zaključala, čuće me za ovo. Zaključam vrata, spustim kofer i izvadim sve iz džepove. Skinem sako i kravatu i krenem ka dnevnoj sobi.

- Mia – pozovem je.

- Mia! – ponovim.

- Ovde sam – ugledao sam njenu ruku.

Gledala je neku emisiju.

- Šta radiš? – sednem pored nje.

- Samo buljim u tv i razmišlajm o desetoj stvari – tužna je.

- O kojoj?

Okrenula se i pogledala me tužno. Da li je činim ovako tužnom? Ženu koju volim? Majku mojih ćerki? Majku mog nerođenog sina?

Izdahnula je, podigla moju ruku i ugnjezdila se na moje rame.

- Mia? – poljubim je u kosu.

- Milton umire.

- To je sranje – on je dobar čovek.

- Jeste.

- Može li se nešto učiniti?

- Ne, želi samo da Rajli i ja pazimo na Klaru.

- Pazićemo.

- Sami smo.

- Znam, zvala me je Karmen.

- Ona je više tvoj špijun nego moj.

- Nije špijun samo je zabrinuta za tebe i kad smo kod toga, zaključavaj ulazna vrata – naredim joj.

Samo onaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora