16. Temperatura

258 29 11
                                    

Liam POV.

Budi me nekakav jak miris dima.
Polako otvaram oči i pokušam da izoštrim vid.

Shvatim da nisam u svom krevetu.
Pokušam da se uspravim, ali osetim bol u vratu i ledjima.
Izgledalo je kao da sam se ukočio.
Protegnem vrat pa se osvrnem oko sebe. Nalazio sam se u svojoj dnevnoj sobi. Zar sam ovde spavao?
Osetim iznenadan bol u glavi, pa stavim ruku na čelo.

Osećao sam se tako čudno... Fotelja ipak nije najbolja opcija za spavanje.
Ali, kako to da sam proveo noć ovde?

Skrenem pogled ka stočiću i na njemu vidim žensku torbicu. Dalovala mi je od nekud poznato.

Dženifer? Da li je ona prespavala ovde?

Tada se svega setim. Imao sam groznicu iii... Dženifer mi je pomogla da dodjem do vrata...

Moje razmišljanje prekine glasan zvuk, koji je dolazio iz kuhinje.

Naglo ustanem sa stolice i krenem ka kuhinji iz koje je dopirao nekakav neprijatan miris nekakvog zagorelog jela.

Udjem u kuhinju i na stolu zateknem gomilu sveže ispečenih palačinki.

Vidim nju kako pere ruke u sudoperi.

- Dženifer? - glasno izgovorim njeno ime, na šta se ona naglo okrene ka meni.

- Liame... Uplašio si me! -

Skrenem pogled ka njenoj levoj ruci. Delovalo je kao da krvari.

Ona brzo sakrije ruku iza ledja.

- Da li je to krv? -

Pridjem do nje, ali se ona odmakne.

- Daj mi da vidim! -

- Ma nije to ništa... - skrenula je pogled u stranu i izbegavala da me gleda u oči.

Ja je uhvatim za ruku i pogledam ranu.

- Kako si uspela da se posečeš ovako? -

- Pravila sam palačinke.. - ona se nasmeje - malo su mi zagorele... -

Primetim suzu u njeno oku.

- Da li te boli? -

- Malo... Ispao mi je tanjir iz ruke... Pokušala sam da sakupim parčiće sa poda, ali sam se posekla... -

Ja joj rukom podignem bradu i pogledam u te suzne kestenaste oči.

Delovala je tako slatko dok plače, da je izazvala osmeh na mom licu.

Primetim da joj se kapci polako zatvaraju, pa stavim ruku na njeno čelo da proverim da li ima povišenu temperaturu.

- Dženifer! Čelo ti gori! -

- Dobro sam... - iznenada izgubi ravnotežu.

Dženifer POV.

Osetim vrtoglavicu i shvatim da padam.

Liam me brzo uhvati i prisloni me na svoje grudi.

- Moraš da legneš! -
Podigao me je i uzeo u naručje.

Osećala sam umor. Bila sam u stanju da zaspim i da se ne probudim danima.

Liam me je nosio kroz kuću.

Osetim da se penje uz nekakve stepenice.

- Gde idemo? -

- Ti ideš da se odmoriš! -

Udjemo u njegovu sobu, pa me on polako spusti na krevet i namesti mi jastuk.

- Preneo sam ti groznicu! -

Zvučao je kao da se ljuti na sebe. Kao da se oseća krivim..

- Idem po neki lek... - izgovori to pa pokuša da ustane sa kreveta, ali ga ja uhvatim za ruku.

- Ne... -
promrmljam sanjivo
- Ostani sa mnom... -

On me pogleda onim plavim očima, u koje bih se svaki put iznova zaljubila kada bi ih ugledala.
Lagano stavi ruku na moj vrat pa mi palcem dodirne uvo.
Zatim prisloni svoje usne na moje, a ja mu se prepustim...

Osećala sam kao da sanjam najlepši san, iz koga ne želim nikada više da se probudim.

                               ...

Ležali smo satima u njegovom krevetu.

Moje ruke su bile ispod njegovih ramena, a glava naslonjena na njegove grudi.

On je prstima prolazio krz moju dugu kosu, koja je sa njegovog tela padala na posteljinu.

Samo smo ćutali i gledali jedno u drugo.

Osećala sam se izmoreno, ali sam bila srećna... jako srećna...

Po prvi put sam osećala da me neko strastveno voli i da nekom zaista pripadam.

U Liamovom naručju sam bila sigurna...

Sada znam da sam ponovo zaljubljena u nekog, ali i da je taj neko zaljubljen u mene...

_______________________________________

Potrudila sam da izbegnem opisivanje
intimnih odnosa izmedju Dženifer i Liama.
Zato sam samo stavila tri tačke...

Ipak ovo čitaju raličiti uzrasti, i osećala bih se malo neprijatno da opisujem takve stvari ovde.

M. J. ❤️

Oseti OtkucajWhere stories live. Discover now