11. poglavlje

511 21 0
                                    


Dean

„Hoćemo li joj reći?", upitala je Mia u moju majicu. Odmaknuo sam se od sebe i zagledao se u njezine oči boje lješnjaka. Bila je puna nade. Željela je vratiti svoju najbolju prijateljicu, ali ja nisam znao kako da joj kažem pravu istinu. Nisam znao kako da kažem Sky da je poznajemo, da znamo tko je ona, da je bila naša susjeda, da znamo svaku njezinu tajnu.

Kada sam studirao nitko mi na kraju studija nije dao upute o tome da nekome svome bliskom moram reći bolnu istinu. Nisam bio spreman na to. Sky nije bila spremna na to. Još uvijek je bila ranjiva. Još uvijek je bila povrijeđena nakon našega poljupca i moga odlaska. Još uvijek ima noćne more zbog svoga prokletog oca. Ako joj sada kažem istinu, bojim se da ćemo je zauvijek izgubiti.

Ali opet, ako joj budemo dugo skrivali istinu, siguran sam da ćemo je izgubiti. Sky bi nas mogla zamrziti. Još uvijek ne znam što da radim u vezi ovoga, ali znam da ćemo Mia i ja doći do rješenja.

„Nisam siguran, Mia", rekao sam zagledan u papir u Mijinim rukama. Ona je frustrirano puhnula pa sam je pogledao. Ljutnja se polako ocrtavala na njezinom licu.

„Moramo joj reći, Dean, inače će biti povrijeđena kada sazna potpunu istinu. Ja ne mislim ponovno izgubiti svoju najbolju prijateljicu, a to će se sigurno dogoditi ako joj ne kažemo istinu."

„Znam, ali nisam spreman. Ona nije spremna. Vidjela si je, Mia. Ona je slomljena."

„Svjesna sam toga, veliki brate, ali Sky zaslužuje istinu." Mia mi je prišla korak i zagledala se duboko u moje oči. Imao sam osjećaj kao da je mogla vidjeti svaku moju skrivenu misao. „Meni si skrivao istinu svih onih mjeseci i sam znaš kako sam se osjećala zbog toga. Bila sam povrijeđena. Nemoj dozvoliti da se to dogodi i Sky. Ja je ne želim izgubiti." Krupne suze su joj ponovno počele padati niz lice pa sam podigao ruku i polako ih počeo brisati. Mrzio sam gledati Miju kako plače. I znam, svjestan sam koliko je sada boli ova situacija. Imao sam puno sreće što mi je Mia oprostila jer sam skrivao istinu od nje. Bila je jako povrijeđena jer sam mjesecima pričao s njome, a nikada joj nisam rekao da mi je sestra. Bojao sam se kako ću je izgubiti, ali Mia je imala dovoljno oprosta u svome srcu za mene. Nas dvoje smo ponovno zajedno i sve ružno je ostalo iza nas. Daleko u prošlosti.

Mia je provela nekoliko bolnih dana, sama s mislima, kada je saznala koga je ostavila za sobom. Sjećam se da se pravila kako boluje od amnezije kako bi mogla upasti u Škorpion da vrati svoju prijateljicu i osveti se Evanu što je uzeo naše roditelje. Bilo je bolno saznati kako je lagala i zbog čega je točno lagala, ali nisam se mogao ljutiti na nju. I ja sam skrivao istinu od nje, ali najvažnije je da smo ponovno zajedno.

Brinula se za Sky svakodnevno. Boji se da se neće izvući iz svoga mračnog razdoblja, ali znam da je Sky dovoljno snažna i hrabra da se izbori iz ovoga. Naša Sky će nam se vratiti samo još uvijek nisam siguran hoće li sama vratiti svoja sjećanja ili ću joj morati sve sam reći.

Stajao sam na raskrižju i nisam znao kojim putem krenuti. Odluka je bila bolna i teška.

„Bojim se za nju, sestrice. Sky nikako nije spremna saznati istinu." Pogledao sam iza sebe kako bih se uvjerio da Sky nije na vratima. Ne želim da još uvijek čuje ono o čemu Mia i ja pričamo. Nije spremna, nisam niti ja spreman. Kriste, toliko sam se duboko uvalio u ovom da ništa neće izaći na dobro.

Mia je nagnula glavu u stranu te me znatiželjno promatrala. Odjednom su njezine oči zabljesnule i nekako sam znao da je moja sestra sve shvatila. Mia je shvatila da je Sky žena o kojoj sam joj pričao, koja mi se toliko sviđa, ali znam da ne smijem ništa poduzeti.

„Sky", rekla je tiho. Mia mi je prišla i nježno mi prstima prešla preko brade te je zataknula jedan pramen moje kose iza uha. „Ona je žena o kojoj si mi pričao. Sky ti se sviđa." Kimnuo sam glavom. Mia me je jako dobro poznavala. Uvijek je nekako znala što mislim i kako se osjećam. Uvijek je znala što mi treba. Ako mi treba samoća, pustila bi me samoga na trenutak, ali bi se brzo vratila kako bi bila sa mnom u tišini. Ako mi je bio potreban smijeh, uvijek me je znala nasmijati svojim glupim šalama. Ako mi je bila potrebna buka, puštala bi glasno glazbu i pjevala bi dok ne bi ostala bez glasa. Nekoliko puta se naš stariji susjed koji je živio preko puta nas žalio na buku, ali Mia ga nikada nije slušala.

Prekrasno sjećanje #2Where stories live. Discover now