Prekrasno sjećanje #2

7. poglavlje

Osmogodišnja Sky je ležala na svome krevetu i pisala zadaću iz matematike kada je odjednom začula grubi muški glas kako viče. Njezino srce se prestrašeno stisnulo jer je znala što sada slijedi. Uvijek kada čuje taj glas, dođe joj da se sakrije ispod kreveta s rukama na ušima kako ne bi slušala njega kako viče i razbija po kući. Sky se bojala vlastitoga oca. Uvijek je smatrala da tata treba biti netko tko te neizmjerno voli i uči s tobom, piše zadaće, igra se s tobom, ali ona to više nije imala.

Prije dvije godine se to sve promijenilo i nije znala zašto je to tako. Zbog nekog razloga je krivila sebe jer su njezina mama i ona izgubile muškarca kojega su toliko voljele. Njezin tata se potpuno promijenio i više nije bio muškarac u kojeg se ugledala i kojega je željela učiniti ponosnim svaki puta u školi ili na natjecanjima.

Njezin tata je postao čudovište od kojega se ona morala skrivati.

No, ovoga puta nije mogla slušati mamu kako vrišti. Morala joj je nekako pomoći pa makar to značilo da će njezin tata i njoj nauditi. Morala je pomoći svojoj mami onako kako je mama uvijek pomagala Sky.

Polako je sišla s kreveta i stepenicama se spustila dolje. Gledala je tatu kako viče na mamu i podiže ruku koja udara mamu po licu. Mama je pala na pod zbog čega je Sky vrisnula i zaletjela se do tate i počela ga udarati.

„Pusti moju mamu! Ne želim više da je tučeš!", vikala je Sky dok su joj se krupne suze spuštale niz lice. Tata je izgubio strpljenje i odgurnuo je Sky koja je pala na pod. Jauknula je jer ju je ruka zaboljela. Tata ju nikada nije odgurnuo, nikada je nije ozlijedio do sada. Mrzila je svoga tatu!

„Kučko mala, došla si se ovdje junačiti! Ne želim te vidjeti ovdje. Ovo je između mene i kurve od tvoje majke!", vikao je tata na Sky koja se nije mogla pomaknuti s poda. Prestravljeno je zurila u muškarca koji je trebao biti njezin junak i spasitelj, a sada je postao pravo čudovište.

„Mrzim te!", vikala je Sky. Tata je podignuo jednu obrvu, a onda se počeo glasno smijati. Sky ga je promatrala s mržnjom. Nikada u svome životu nije shvaćala što je to mržnja dok ju sada nije ščepala i od toga dana je nikada više nije napustila. Sky je mrzila svoga oca i to nitko nikada neće moći promijeniti.

„I ja tebe mrzim, derište malo", rekao je tata hladnim glasom što je potjeralo kuglu jeze niz njezinu kralježnicu. Sky je počela glasno plakati jer nije očekivala ovakve riječi od svoga vlastitoga oca. Tata ju je prije volio i uvijek se igrao s njome kada bi došao s posla. Sky je znala da je umoran od posla, ali uvijek je imao vremena za nju. Sada je imao vremena samo na ono piće zlatne boje na koje je uvijek smrdio. To piće ga je činilo zločestim.

Jednom je Sky, u pokušaju da vrati svoga pravog tatu nazad, prosula sva pića za odrasle zbog čega je njezina mama ispala kriva i tada ju je tata prvi puta udario. Sky se stalno ispričavala mami zbog toga. Bila je kriva i njezina mama je dobila batine zbog Sky.

„Ostavi moju mamu na miru!", vikala je Sky. Tata je suzio oči i odmahnuo glavom. Zgrabio je mamu za kosu i podigao je na noge. Mama je vrištala od bolova. Na desnoj strani njezinog lijepog lica vidio se otisak ruke. Sky je u tome trenutku poželjela da je velika cura kako bi mogla uzvratiti tati.

„Ti i ona ćete mi platiti što ste mi uništile život!" Tata je udario mamu još jednom, pa još jednom, a onda ju je bacio na pod i nogom je udario u trbuh. Sky je skočila na noge i snažno svojom malom nogom udarila tatu u koljeno. Tata je zarežao i zgrabio je snažno za ruke. Vukao ju je negdje dok je Sky vrištala, a mama s poda zapomagala.

Tata ju je bacio u jednu sobicu pokraj kuhinje koju Sky nije voljela jer je uvijek smatrala kako se tu skrivaju čudovišta zbog jednog zvuka koji je tu jednom čula. Tata ju je ubacio unutra te zatvorio vrata. Sky je plakala i vikala da je pusti, ali ju je tata ignorirao. U sobi je bio mrak jer nije bilo prozora. Sky je pala na koljena i gorko zaplakala.