Prekrasno sjećanje #2

24. poglavlje

Desetogodišnja Sky sjedila je na stepenicama i napeto gledala u sat na zidu. Bilo je pola osam navečer, a njezinoga tate još uvijek nije bilo. Jučer se uopće nije vratio kući zbog hrpe posla koju su imali u stanici što je nju i njezinu mamu ispunilo velikim olakšanjem. No, danas je nazvao i rekao da dolazi kući i da ga večera mora dočekati na stolu.

Večera je davno gotova, ali se ohladila i Sky je znala što je to značilo. Tata će se opet naljutiti na njezinu mamu, ali je odlučila biti spremna. Sky više nikada neće dozvoliti da tata udari mamu. Više nije mogla gledati mamu kako prima silne udarce od muškarca koji je trebao biti njihov zaštitnik.

Sky nije razumjela njegovo ponašanje i nikada neće razumjeti. Nekada ih je obje volio, a onda je jednoga dana došao napet i potpuno promijenjen s posla. To više nije bio njezin tata.

A žena koju je upravo promatrala, nije bila njezina mama. Mama je sjedila na kauču zagledana u televiziju, ali je Sky znala kako ona ne zna što se upravo događa na televiziji. Sky ju je smjestila ondje i upalila joj humorističnu seriju Zlatne djevojke koju je mama obožavala i uvijek ju je ispočetka gledala i smijala se s likovima u toj neobičnoj kutiji. No, mama ovoga puta nije niti trznula na smijeh i sve dogodovštine. Izgledala je kao da je netko potpuno isisao život iz nje i znala je tko je krivac za to.

Sky je željela svoju mamu nazad, ali je neće moći dobiti dok su njih dvije ovdje s onim čudovištem koji ih maltretira. Sky je željela novi život daleko odavde pa makar to značilo da će ostaviti dvoje ljudi koji su živjeli pokraj njih a koji su donosili svijetlo u njezin mračni život.

Sky je polako prišla svojoj mami te je sjela pokraj nje. Mama se mutnim plavim očima zagledala u svoju kćer. Sky se više ne može sjetiti kada je zadnji puta čula njezin glas i to joj je nedostajalo. Voljela je slušati svoju mamu, ali njezina mama više ne priča. Potpuno se povukla u svijet koji je sagradila u svojim mislima.

„Trebam te, mama", rekla je Sky tiho. Na tren je mama izgledala kao da ju je prepoznala. Oči su joj bljesnule što je Sky dalo nadu. „Trebam te da se boriš i da pobjegnemo odavde. Ne možemo više dozvoliti da nam onaj čovjek uništava život." Mama je zaustila kao da će nešto reći, ali je napravila bolnu grimasu. Izgledala je kao da je nešto boli, a u isti trenutak je bila frustrirana što se ne može obratiti svojoj kćeri. Pokušala je ponovno.

„Moraš pobjeći, Sky. Bez mene. Moraš to učiniti." Sky je zaplakala kada je začula mamin glas. Bio je grub i promukao, ali imao je i onu notu nježnosti koja joj je toliko nedostajala. Sky je zgrabila mamu za ramena i počela je tresti.

„Ideš sa mnom. Ne mogu te ostaviti u ovome paklu." Mamine oči su ponovno bljesnule pa se naglo ispravila i povukla Sky za ruku.

„Odlazi odavde. Idi što dalje! Ne želim da i tebe uništi kao što je mene uništio! U tvojoj ladici sam ti ostavila nešto novaca, uzmi to i bježi! Sky, moraš me poslušati i bježati!", mama je skoro vikala, ali joj je glas bio promukao. Mamine plave oči su ovoga trenutka bile žive i sve što je željela da njezina jedina kćer, njezina princeza pobjegne što dalje od ovoga pakla. Ona se mogla spasiti, ali ne i mama. Ona je morala ostati ovdje jer zna kako bi Sky bila samo teret. Više nije bila sposobna brinuti se za svoju kćer. Njezin suprug joj je oduzeo sve.

„Ne mogu bez tebe! Ne mogu i ne želim! Trebam te!" Odjednom je osjetila snažan udarac na svome licu. Mama je raširila svoje plave oči jer se iznenadila onime što je učinila, ali tu iznenađenost je brzo zamijenila odlučnost. Ovo je prvi puta da je udarila svoju kćer, ali ako to znači da će je otjerati odavde što dalje, učinit će to ponovno.