8. poglavlje

558 24 0
                                    


Danas je bila srijeda i nekim čudom smo srijedom uvijek imali puno posla u knjižari. Mia je i danas radila jutarnju smjenu sa mnom jer su joj predavanja počinjala tek u dva popodne. Bilo mi je drago kada radim s njome jer sam u njezinom društvu uvijek nasmijana i opuštena. Mia je bila baš poput svoga brata i oboje su me znali smiriti kada mi je to bilo potrebno.

Od subote kada sam bila na jahanju s Deanom, sve se promijenilo, najviše ja. Znači li to da sam izašla iz tame? Pa ne baš, ali sam stvarno na dobrome putu. U nedjelju sam po prvi puta provela cijeli dan kod kuće i nisam imala poriv za bježanjem. Osjećala sam se dobro. Bila sam opuštena i ponovno sam pogledala seriju koju sam gledala s Deanom onu večer kada sam mu zaspala na ramenu. Jednom me je pitao nešto u vezi nje i morala sam mu lagati, ali spas je došao u zadnji čas kada ga je netko nazvao na mobitel. Nisam mu mogla priznati da nisam uopće obraćala pažnju na radnju serije jer su sva moja osjetila bila okupirana samo njime.

U subotu smo dovršili demoliranje polica u radnoj sobi i sve smo izbacili van, a onda se Dean vratio u ponedjeljak kako bi mi pomogao da ofarbam zidove. Jako smo se dobro zabavljali i pričali smo o gotovo svemu. Slijedeći ga dan nisam vidjela kao ni danas, ali imam seansu s njime danas i tome se jako veselim. Volim provoditi vrijeme s njime i počeo mi se previše zavlačiti pod kožu, a znam da to ne smijem dopustiti.

„Vratila sam se", viknula je Mia s donjeg kata. Trgnula sam se i knjiga mi je ispala iz ruku. Nasmiješila sam se. Svoju pauzu za ručak sam provela u knjižari iako su me Mia i Gabriel zvali da pođem s njima. U zadnje vrijeme sam počela više čitati knjige pa sam voljela ostati u knjižari i samo čitati.

„Sky, jesi li tu?", upitala je zbunjeno.

„Tu sam. Sići ću dolje samo da završim ovo poglavlje. Postalo je jako zanimljivo", rekla sam kroz smijeh. Čula sam Miju kako se smije, a onda i kako priča s nekime. Usredotočila sam se na poglavlje koje je stvarno postalo puno zanimljivije. Ne znam što mi se dogodilo, ali odjednom sam počela čitati ljubavne romane. Željela sam shvatiti što je to ustvari ljubav jer mi je taj osjećaj, ta emocija bila tako nepoznata. Očito je da tijekom djetinjstva nisam dobivala previše ljubavi jer je tata bio pravo čudovište. Ali znam i osjećam to da me je mama neizmjerno voljela kao što sam i ja nju voljela. Tako mi je nedostajala da se uvijek zateknem kako razmišljam o njoj i njezinoj prekrasnoj dugoj, plavoj kosi.

Sjećam je se nasmiješenu i uvijek veselu. Kada god bi nešto radila, uvijek bi pjevušila. S njome sam uvijek provodila vrijeme u vrtu gdje smo sadile cvijeće, a onda bismo završile tako da smo se polijevale vodom. Znala sam da sam bila voljena i prihvaćena unatoč tome što je moj otac postao nešto što nisam mogla prepoznati.

Noge su mi počele trnuti pa sam se ispružila kako bih se malo protegnula, ali nisam uspjela vidjeti osobu koja se odjednom stvorila. Visoki muškarac se spotaknuo od moje noge i tako posrnuo prema naprijed. Zaustavio se na koljenima i svojim dlanovima. Odbacila sam knjigu i brzo poletjela do njega.

„O moj Bože!", viknula sam. Kleknula sam pokraj muškarca kojemu je glava još uvijek bila uperena u pod. „Tako mi je žao, gospodine, nisam vas vidjela." Muškarac se počeo tresti pa sam pomislila da plače, ali nekoliko trenutaka kasnije sam začula duboki smijeh. Izdahnula sam od olakšanja jer se smije, ali me je još uvijek bilo sram zbog toga što sam mu doslovno podmetnula noge.

„Tako mi je žao. Jeste li dobro?" Muškarac je podignuo glavu i odmah sam prepoznala njegove tople smeđe oči. Bio je to Travis, moj susjed kojega sam nedavno upoznala. Njegov smijeh je prestao te se zagledao u moje oči. Uspravio se i tako me nadvisio.

„Sky, lijepo je da te opet vidim", rekao je i nasmiješio se. Progutala sam knedlu, nesposobna pronaći prave riječi.

„Jesi li dobro, Travis?", upitala sam tiho. Njegove oči su se na tren raširile, a osmijeh se potpuno razvukao. Ne razumijem što mi se to događa dok sam u njegovoj blizini. Njegove smeđe oči su pozorno gledale u moje.

Prekrasno sjećanje #2Where stories live. Discover now