6. poglavlje

604 23 0
                                    

„Jesi li dobro?" Podignula sam pogled s police u koju sam zurila zadnjih pet minuta. Mia je stajala pokraj mene i zabrinuto me promatrala. Nasmiješila sam joj se.

„Jesam, dobro sam. Samo razmišljam o snu koji sam sanjala."

„Nešto dobro ili nešto loše? Izgledaš mi kao da nisi spavala uopće."

„Zato što nisam. Snovi su me morili cijele noći", rekla sam i stavila zadnju knjigu na policu. Otišla sam u prednji dio i sjela za pult jer sam imala osjećaj da ću svaki trenutak pasti na dupe. Nisam ništa spavala noćas jer sam imala te čudne snove. Bili su pomiješani i nisam znala da li se dogodili ili su samo plod moje mašte. Ali ono što mi je još uvijek stvaralo veliku glavobolju su vriskovi žene i muškarca kako viče na nju. Bilo je tu lomljave i vikanja, ali nisam znala odakle je to. Bila sam zbunjena i prestravljena i samo sam željela znati što ti moji snovi znače.

Mia je sjela na pult te se zabrinuto zagledala u mene. Bilo mi je drago što je ona jutros radila sa mnom. Ona i Ashley su se zamijenile za smjene jer je Mia imala predavanja tek popodne. Prošlo je već nekoliko dana otkako me je Dean odveo na ono prekrasno mjesto koje mi je oduzelo dah i od tada sam uvijek odlazila ondje. Nekada sama, a nekada s njime. Voljela sam vrijeme provoditi ondje gdje me moji demoni nisu sustizali. Tek kada bih navečer legla u krevet, ponovno su podizali svoje glave iz mraka. Mrzila sam to i mrzila sam biti sama samo zbog toga jer me je bilo strah svojih misli.

Da li se promijenilo nešto u ovih nekoliko dana? Mogla bih reći da jest. Postala sam opuštenija u društvu drugih ljudi. Više sam se smijala i smiješila, a moji osjećaji prema Deanu su sve više rasli i to me je u neku ruku plašilo. Plašila sam se svih osjećaja koji me preplavljuju kada sam u njegovoj blizini i kada samo pomislim na njega. Znam da sam morala što prije zaboraviti na sve svoje osjećaje i zakopati ih u kutiju, ali bilo je to jako teško jer sam uvijek otvarala tu kutiju i dopuštala svim tim osjećajima da me obuzmu. Bilo je to nešto novo za mene i nešto nevino. No, također sam znala da mi ti osjećaji nikada neće biti uzvraćeni. Dean me je gledao kao prijateljicu kojoj želi pomoći. Skoro me je gledao kao mlađu sestru što je više boljelo. Željela sam ga na načine koje nisam razumjela i znala sam da si to što prije moram izbiti iz glave.

Izdahnula sam zbog čega je Mia nakrivila glavu na jednu stranu. Nije me gledala sa sažaljenjem nego je samo bila zabrinuta za mene i cijenila sam to. Ponekada sam i sama bila zabrinuta za sebe zbog svega što se dogodilo. Još uvijek se nisam pogledala u ogledalo jer sam se plašila onoga što ću vidjeti u njemu. Tu zadnju prepreku još uvijek ne mogu prijeći.

„Želiš li mi ispričati nešto o tome?", upitala je Mia nakon nekoliko trenutaka tišine. U ovih nekoliko dana sam postala jako bliska s njome zbog čega mi sve ostalo postane lakše. Ono što me je najviše iznenadilo je to što je Gabriel isto bio uvijek u blizini ako bi mi bila potrebna pomoć. Zato sam uvijek zezala Miju kako me njezin zaručnik želi više od nje. Voljela sam se šaliti s njome. To mi dođe prirodno kao i disanje, što me je stvarno iznenadilo. Imala sam osjećaj da je stara Sky bila baš takva i da je polako izlazila iz onoga mraka u koji sam je zakopala.

„Bilo je čudno baš kao svake večeri. Prvo sam bila djevojčica koja je sjedila s jednom prekrasnom ženom za stolom i pravili smo one ukusne božićne kolačiće. Pjevale smo i smijale se, božićna glazba je svirala u pozadini. A onda bi se sve promijenilo kao u horor filmovima. Ona bi postala tužna, glazba bi prestala, počela bi vrištati jer je neki muškarac tuče dok ja stojim u pozadini i ne mogu se niti pomaknuti. Tada sam već odrasla i pokušavam sve da pomognem ženi koja vrišti, ali se ne mogu pomaknuti. Muškarac je vikao kako sam ja kriva zbog svega i da je ona to zaslužila. A onda bi se slika promijenila i bila bih u Škorpionu i gledala kako ubijaju Harrya."

Prekrasno sjećanje #2Where stories live. Discover now