5. poglavlje

655 19 0
                                    

S velikim naporom sam otvorila svoje oči, ali sam ih brzo zatvorila kada me je svjetlost zaslijepila. Očito je da sam jučer zaboravila navući zastore. Polako sam se prevalila na leđa i zastenjala kada me je glava zaboljela. Slike od jučer su me preplavile. Mene koja se zabavljam, mene koja pijem vino, mene koja pričam sa Sebastianom, mene koja se družim s ostalima i ne bježim i ono najvažnije zbog čega moje srce uvijek ubrzano zakuca, mene pokraj Deana kako pričamo i smiješimo se jedno drugome.

Bila je to stvarno jako lijepa i zabavna večer. Sada shvaćam da sam bila bez razloga nervozna. Svi su bili jako dragi i ljubazni i odmah su me prihvatili. Sada kada sam napravila taj tako važan korak za mene, još nešto težine se spustilo s mojih leđa. Moj zid se i dalje nastavio urušavati. Iako sam sada osjećala posljedice zbog vina kojeg sam jučer popila, osjećala sam se stvarno dobro. Po prvi puta otkako sam vani, mogla sam priznati da mi je dobro. Bila sam sretnija i nekako mirnija. Za sve su zaslužni Dean i Mia i drago mi je da sam im odlučila pružiti priliku. Oni nikada nisu odustali od mene i znam da ja nikada ne smijem odustati od sebe.

Polako sam se pridignula u krevetu pa sam zatvorila svoje oči kada mi se zavrtjelo u glavi. Želim ostati cijeli dan u krevetu, ali sam znala kako ne mogu ostati vječno zatvorena. U jednom trenutku će moji demoni podignuti glavu iz mraka i povući me nazad i to nisam smjela dopustiti. Ništa dobro ne donosi to kada sam ja zatvorena ovdje i zbog toga sam morala van na zrak. Danas mi je bilo potrebno da malo dišem.

Ustala sam se iz kreveta i oteturala do kupaonice. Umila sam se i oprala zube izbjegavajući svoj odraz u ogledalu. Zagledala sam se u tuš, spremna uskočiti kako bih opustila svoje bolne mišiće, kada sam začula lomljavu stakla u svome stanu. Zastala sam ukočeno i osluškivala zvukove. Netko mi je bio u stanu!

Prestravljeno sam zurila u vrata dok su mi misli grozničavo radile. Bila sam zarobljena ovdje i nisam imala izlaza. Jedini izlaz je bio kroz prozor, ali nisam imala želju baciti se sa četvrtog kata. Mobitel mi je ostao u sobi i do njega nisam mogla doći niti sam željela. Nisam imala želju danas umrijeti. Zar sam zaboravila zaključati vrata kada sam došla? Kako sam ja uopće došla?

Mislima sam se vratila na jučerašnji dan i shvatila sam da me je Dean doveo. Spremio me je u krevet i otišao je. Ili možda nije? Nisam bila sigurna, a bila sam prestravljena da provirim van iz kupaonice.

„Sky, gdje si?", začula sam poznati glas i izdahnula sam od olakšanja. Otključala sam vrata i izašla na hodnik. Dean me je pogledao te mi se nasmiješio. Imala sam poriv zaroniti u njegov zagrljaj, ali sam ostala na mjestu.

„Ti si tu. Na tren sam pomislila da mi je netko provalio u stan."

„Žao mi je zbog toga. Jedna šalica mi je ispala pa sam brzo išao provjeriti jesi li dobro."

„Sada sam dobro", rekla sam i lagano se nasmiješila. To je za mene bio veliki napor jer me je trenutak kasnije oštra bol presjekla negdje u mojoj glavi. Namrštila sam se te sam se uhvatila za dovratak. Osjetila sam kada mi se Dean približio. Podignula sam pogled i pogledala u njegove oči boje lješnjaka. Bio je u istoj odjeći kao i jučer što znači da je ostao spavati ovdje. Moje srce je počelo ubrzano lupati na tu pomisao. Ostao je sa mnom.

„Kako se osjećaš?"

„Usrano. Podsjeti me da više ne pijem vino."

„Sky, više nikada nemoj piti vino", rekao je Dean šaljivo. Nasmiješila sam mu se pa zastenjala kada sam osjetila glavobolju. „Dođi sa mnom. Napravio sam ti doručak i moramo nešto učiniti po pitanju tvoje glavobolje." Uhvatio me je za ruku zbog čega sam ostala bez daha. Poveo me je do kuhinje te me je posjeo, a onda je uzeo dva tanjura i jedan spustio pred mene. Ostala sam razočarana kada mi je pustio ruku jer sam se odjednom osjetila praznom. Želudac mi se oglasio pa sam uzela vilicu i lagano počela jesti omlet koji je spremio. Dean je pred mene spustio tabletu i veliku čašu punu limunade.

Prekrasno sjećanje #2Where stories live. Discover now