7

14.4K 725 22
                                    

Drejk

- Nije platio kiriju već tri meseca.

- Da.

- I?

- Izvini, šta? – cimnem se pa pogledam u mog knjigovođu.

- Kažem da Lejkers nije platio kiriju tri meseca.

- Pošalji mu upozorenje, ako me plati i ovaj mesec nerka traži drugu zgradu.

- U redu, to je sve.

Okrenem se i pogledam kroz prozor. Čitavo jutro mi je u glavi Mendin osmeh od pre prošle večeri. Bili smo na večeru kod moje sestre, ona je bila divna, ljubazna, nasmejana i činila se tako prirodnom. Problerm je u tome što nisam samo ja bio ponesen njenim osmehom i Konor je. Pitam se zašto mu toliko treba da učini nešto. Nasmrštim se jer nisam očekivao da će mi to zasmetati.

Izvadim telefon i nazovem Mendi.

- Molim? – javlja se odmah.

- Mendi.

- Hej, samo trenutak – čujem neko treskanje, buku, ljude.

- Ceo mesec? – čujem je ali slabo.

- U redu hvala. Halo Drejk?

- Ovde sam.

- Možemo li da se čujemo kasnije trenutno sam zauzeta.

- Čime?

- Pojavili su se termiti u mojoj zgradi i moram da se iselim da bi izvršili dezinsekciju.

- To traje pola sata.

- Da ali oni moraju da menjaju i parket, kažu da će trajati oko mesec dana, ovde je haos. Nisam ni znala da imamo termite.

- Dolazim kod tebe.

- Ovaj... nema potrebe.

- Dolazim.

- Kako želiš.

. . .

Ispred zgrade je bilo puno ljudi, očigledno ih premeštaju. Promuvam se između i popnem do Mendinog sprata.

- Izvinjavam se – prođem pored tipa u radničkom odelu i krenem ka njenoj spavaćoj sobi.

- Pakuješ se? – pitam je.

- Drejk? Da, moram da napustim stan do večeras.

- Odmah se vraćam.

Pronađem glavnog tipa koji mi je objasnio da moraju da zemene parket u svim stanovima koji ga imaju, to će možda trajati i duže od mesec dana. A zgrada je izgledala pristojno.

- Ne, Amanda neću da idem kod mene i tate, radije ću u hotel – Mendi priča očigledno sa sestrom.

- Znaš da sam ih jedva ubedila da se odselim od kuće ako se vratim natrag neće me pustiti više.

Tako je ona treba da se preseli. Odjednom sam dobio sjajnu ideju.

Mendi

Prekidam razgovor i nastavljam da se pakujem.

- Gotova?

- Nisam još uvek, trebeće mi sigurno dva sata da se spakujem.

- Ok, kad završiš zovi me, doći ću po tebe.

Đavo u njemuМесто, где живут истории. Откройте их для себя