Twisted combination/Završena

22

Prije odlaska u Kavanu, to je moj novi otkriveni omiljeni kafić, otišla sam kući presvući se. Ipak ne želim doći obučena kao klošar pred Kasperovo objašnjenje.

Iako, stvarno sam mu jako zahvalna. Bez njega ne bih ni stupila na ove ispite, sigurno bi ponavljala godinu. Ove godine ipak sam malo pretjerala s markiranjem sa satova i ne dolaženjem u školu. Zahvalna sam mu za sve što je učinio za mene.

A sad, zašto mi je tako bitno kako ću izgledati?
Pa naravno da, ako me se odluči riješiti, vidi što je izgubio.

Kako imam krasan razlog zašto se napokon 'sredit' jednom u stoljeću.

"Pozdrav majko!" Viknula sam na ulasku u kuću. Vjerojatno je kod kuće.

"Elliengton?" Čula sam mamin upitni glas. Valjda misli da će strijele letjeti jer sam ovako rano doma. "Što radiš ovdje? Jesi opet u nekoj nevolji?" Provirila je s upitnim izrazom lica iz kuhinje.

"Ja?" Začuđeno pitam. "Kako ti takva strana stvar pada na pamet?" Primim se za srce.

Uzdahnula je duboko. "Jesi možda vidjela Jaya? Taj mali se opet skita po svuda samo ne ovdje." Preokrenula je očima.

Da, moj brat zna nekad biti potpuno nevidljiv ovoj obitelji.

"Heh, nadajmo se da je živ negdje." Nasmiješim se nevino.

Podigla je obrvu i vratila se u kuhinju. Tipično.

Po stepenicama sam došla na prvi kat i otvorila vrata svoje sobe. Bacila sam se na krevet. Nedostajao mi je. Moj krevet. Obilje neostvarenih snova. Divota.

Makar uglavnom sanjam noćne more koje mi se često i ostvaruju zbog vlastite smotanosti.

(...)

Nakon popodnevnog drijemanja, nešto što smatram da bi svi trebali imati u danu, odlučila sam se baciti na posao. Idem se obući.

Slučajno mi je za oko pao mobitel. Oh, vidi, tri propuštena poziva i šest poruka od Kaspera. Onda je tu i ona budala Thomas koji mi svako malo visi za vratom.

Ignore sve to. Nebitno je sada.

Kasper pita kad ću doći jer me čeka. Pa brate, doći ću kad ću doći. Neka on samo čeka.

Obukla sam neku, začudo ne uprljanu, bijelu majicu i svjetlo plave traperice. Na noge sam obula žute Conversice. Kosu sam čak počešljala i stavila neku ogrlicu oko vrata.

Savršeno. Ovakav look bih imala svaki dan da svo slobodno vrijeme ne trošim na spavanje.

Uzela sam svoj ruksak s knjigama iz kemije jer imam instrukcije nakon kafića.

"Vidimo se mama!" Viknem na izlazu. "Idem kod Kaspera na instrukcije!"

"Sretno! I nemoj dečku bezveze trošiti vrijeme!" Jao, to bi značilo da sam glupa i da Kasper umjesto meni objašnjava zidu.

No, pokazat ću svijetu drukčije! Neće više čovječanstvo misliti da je Ellie glupa.

Od kud mi samo ovaj adrenalin danas? Sama sebi se čudim. Nadam se da je prolazno.

Izašla sam iz kuće i pješice nastavila do centra.

Nešto sam putem bila dobre volje. No, ta dobra volja je prolazila što sam se više približavala odredištu.

Kafić Kavana skriva svakojaka čuda koja moram istražiti. Kafić sam otkrila prošli mjesec kad sam svojom uobičajenom rutom birala u koji kafić sljedeće da idem. Brojalicom sam slučajno stala na Kavani i fakat imaju predobar izbor kolača. Khm, o alkoholu da ne govorimo.

Prelazeći cestu, pogled mi je sezao do terase kafića. Okom sam tražila nekog samca kako bezvoljno sjedi. To je moja pretpostavka za trenutni izgled Kaspera.

Ugledala sam zgodnog frajera i požurila se. Ne želim da se predomisli i ode. U svojoj brzini probala sam ne pasti preko nečeg.

"Bok." Rekla sam kad sam stigla na terasu i do stola za kojim je sjedio.
Sjela sam nasuprot njega, a ruksak stavila na stolac pored mog.

Kasper je podigao glavu s mobitela i preusmjerio ga na mene.

"Pozdrav." Uzdahnuo je. Na licu mu mogu vidjeti blagu nervozu. "Trebam ti nešto reći."

___________________________________________

💛Vote/com💛