"Čekaj malo Ellie." Nali se namrštila.

"Što da čekam? Treći svjetski rat? Dogodit će se prije nego što mi išta krenemo radit." Prekrižila sam ruke i podigla obrvu.

"Hej!" Uzviknula je ljuto. "Nisam ja predložila ideju da samo upadnemo u Greovijsku pa krademo kokoši staroj Bari te ih bacamo po Lexinoj kući!" Mlatarila je rukama pokušavajući mi dokazati koliko sam luda.

Raširila sam oči u ironiji. Pa zar mi plan nije izvrstan? Trebalo mi je čak pola sata da se sjetim smisliti ga! Pola sata! Osjećam se uvrijeđeno.

"Još je k tome dva ujutro! Zašto se ja u ovo vrijeme pregovaram s tobom o ovim sranjima?! Idem doma. Predlažem i tebi isto." Ustala je s ljuljačke, koja je odmah zaškripila. "Uostalom, sutra imamo školu." Krenula je prema izlazu iz mračnog igrališta, odnosno prema ulici osvjetljoj uličnim lampama.

"Ali tko će mi pomoći sad u..-" pobunila sam se no koza me prekinula.

"Ne zanima me!"

"Ti si moj partner u zločinu!" Tužno sam viknula.

"Ja sam tvoj partner u zločinu koji je na razini zločina, a ne na razini poludjele Kineske mačke!"

"Imaš povjerenje gore od kuhinjske krpe!" Vikala sam za njom 'uvrijeđeno' no već je bila predaleko.

Ljuto sam puhnula. Budala me izdala. Nali me izdala. U mom naumu da uništim Lexinu kuću. Hvala puno Nali. Idiot.

Sad zašto bih ja uopće uništila Lexi kuću?

Pitanje života, odgovor smrti.

Vidite, Lexi je počela širiti trač da se drogiram pa me jučer u kantini 'slučajno' prosula po podu te slijala čaj na mene, a nakon tog me je zaključala u svlačionici namjerno. Dobro, Nali ju je već prebila iza škole, no mislim da to nije dovoljno. Ljudima poput Lexi treba žešći tretman.

Lexi je ona sličica koju stalno dobiješ u čokoladici. Ona sličica čije duplikate imaš na gomile te ju poželiš baciti z smeće. Dobiš ju, iživciraš se.

Ljudi poput Lexi ima također na gomile. Vidiš ju, mood ti je uništen. U koš za smeće ju želim baciti od početka godine. Sad sam promislila... Ako ju ne mogu baciti u koš... Mogu uzeti nešto što u sebi sadrži riječ 'koš'. Kokoš. Napuniti joj kuću kokošima.

Briljantna ideja!

Samo što sam upravo izgubila partnera u zločinu. I trebam drugog partnera koji će povremeno mijenjati glupu Nali.

Iako, dva ujutro je. Sutra, mislim danas, ako me sjećanje ne vara imamo školu. Mislim, je li Nali spominjala školu? Nisam ju baš slušala previše...

Zaokupljena svojim nepotrebnim mislima, nisam ni shvatila da se neki dečko približavao igralištu. Podigla sam glavu kad sam čula pucketanje lišća pod njegovim nogama. Ova budala, kojoj ne bih preporučila biti u mom društvu opasno je to po život, je sjela na ljuljačku na kojoj je Nali sjedila prije no što me ostavila.

Idiot od dečka još nije primjetio da sam ovdje pošto je gledao u pod i imao kapuljaču na glavi.

Sad ću ja lijepo njega prestrašiti. Hehe. Je li znam tko je to? Ne. Je li me briga? Ne. Pa brate, ja sam Elliengton Olieve Greer Scarlet BcArt Prva. Trebalo bi biti strah ovog kretena do mene.

U sljedećem trenutku samo sam se zaderala.

Iz čista mira.

Zahtjevam Oscar.

"Aaaaaaaaanaaa!!!" Pogledala sam u nebo.

Dečko do mene se lecnuo i skoro pao sa ljuljačke. Nesposobna li kretena. Pogledao me svijetlo smeđim preplašenim očima.

Muahahaha. Opaka sam.

Počela sam se smijati tako da sam pala na zemlju i prevrnula ljuljačku. Izraz lica dečka je neprocjenjiv.

"Ellie?" Dečko upitno pogledao.

Završila sam s valjanjem po mokroj zemlji i ustala. Dap, jakna mi je potpuno uprljana zemljom. O hlačama da ne govorim.

Obrisala sam suzu od smijanja i usmjerila pogled na nepoznatog dečka. Ou čekaj. Nije više nepoznat. Skinuo je kapuljaču i još me uvijek prestravljeno gledao.

Namrštila sam se.
"Ti."

"Ellie?" Kasper je ponovio. "Jesi dobro ti?"

"Čim sam vidjela tebe, više nisam." Sjela sam bezvoljno natrag na gumenu, za mene opasnu, spravu koja te ljulja.

"Nisam te uopće primjetio."

"Znam lumen. Zato sam se zaderala. Da te prestrašim." Micala sam obrvama gore dolje.

"Ti si luda." Uzdahnuo je.

Ima. Tako. Savršen. Glas.

"Ovako Dixi Kasper..-" opet sam započela ja no kreten pe prekinuo!

"Nico Dax Kasper." Preokrenuo je očima.

"Za mene si zauvijek i za svagda DIXI KASPER." Naglasila sam ime. Malo se prestrašio. Dijete malo. "I dakle, pošto me moja partnerka u zločinu napustila, GUSKA JEDNA" vikala sam u smjeru u kojem je Nali otišla također znajući da me ne čuje. Logično. "Odlučila sam tebi dati tu titulu da mi pomogneš."

"U čemu?" Podigao je obrvu sumnjičavo.

"U zabavnom dijelu dana. Ja ga zovem: Bezopasni napad na žrtvu." Podigla sam prst u zrak.

"Šta?" Zbunio se. "Čime se ti curo baviš?"

"Vidjet ćeš." Nasmiješila sam se opako.

"Mislim da ću preskoč..-"

"Savršeno! Idemo!" Digla sam se, a ubrzo sam i njega bacila na pod.

"Um, au." Pao je na dupe.

"Nemoj ti meni au, idemo!" Skakala sam oko njega.

Kad bolje promislim... Kasperčić bi bio jako dobra zamjena za Nali. Mislim, glup je on i sve to stoji, ali jedini je kojeg znam da će pristati. U redu, neće pristati, ali ići će svidjelo se to njemu ili ne. Barem ne pobjegne od mene kad god mu se prohtje.

Povukla sam ga za majicu da ustane.

"Što si težak, zar imaš sto kila..." Žalila sam se.

"Um, ne?"

"Nema veze brale." Odmahnula sam rukom. "Ajmo u noćnu akciju."

Twisted combination/ZavršenaWhere stories live. Discover now