Umorno, gotovo mrtvo, se povlačim po dugom, beskrajnom hodniku škole.

Koliko je dug ovaj hodnik? Mislim da kad bi ga išli mjeriti, ispalo bi više od kilometra. Da sam ja gradonačelnik, stavila bih imati duge školske hodnike pod ilegalno.

Baš sam domišljata. Treba mi oscar.

Da baš.

Upravo sam skoro povratila. Ona biologija mi podiže trebanje mog trbuha da iz sebe izbaci nebitne tvari. Koga briga za spolni svijet guštera i muha, ajde molim te. Tko god da je to uveo neka sam sebi da pet jer ja to neću učiti. Gadi mi se previše. U najgorem slučaju, okrivit ću školu zbog bljuvanja na satu. Imam jako slab žečudac.

I tako dok sam se ja borila sama sa sobom i žalila u sama sebi u nekom svom svijetu, nisam gledala kuda idem.

Pa mislim trebam ma zahod logično.

Nisam gledala u koji zahod idem, samo sam ušla u jedan.

Je li razlikujem ženski zahod od muškog?

U većini slučajeva da, ali pošto sam sad u velikoj žurbi, nisam se obazirala na to niti sam vidjela da je to razlikovanje od tako velike važnosti. U svakom zahodu je školjka zar ne?

Samo sam uletjela u jedan. Po stanju u zahodu mogla sam vidjeti da je muški, no kao što rekoh izgubila sam svijest obaziranja.

Jer... Tko bi od svih ovih wc-eva po ovoliko velikoj školi odlučio korisiti baš ovaj u koji sam ja slulajno ušla?

Sigurno nitko.

Tako da sam uletjela u jedinu kabinu s wc školjkom.

Zamalo sam pala u nesvijest. Što je ovo milog mi kokosa? Grički bog ili nešto?

U kabini je stajalo muško biće, što naravno nije toliko važno. Važno je da je bio bez majice... A prizor je veličanstven. Kao da gledam oprezno izrezbaren kip samo s kožom na sebi.

"Malo privatnosti!" Ljuti muški glas me prekinuo.

Podigla sam glavu i ugledala pomalo ljutog Kaspera.

Kasper?

Mora da me zezaš.

"Hej! Što ti radiš ovdje?" Namrštila sam se.

Ja sam namjeravala koristiti ovaj zahod. Zašto on mora biti tu upravo sad? Je li me prati?

"Kako misliš što ja radim ovdje? Što TI radiš ovdje je puno bolje pitanje." Stavio je ruku na bok i gledao me upitno.

"Ja? Ja hoću na wc."

Raširio je oči i odmjerio me. "Ellie?" Šapnuo je. "Ti si muško?"

Udarila sam se dlanom po čelu.
"Ja ti ličim na mušku osobu?!"

"Pa... Ne baš trenutno. Imaš previše odjeće i dugu kosu. Ali... Tko zna što skrivaš ispod svega toga." Sumnjičavo me pogledao.

Ostala sam zatečena njegovim govorom.

"A i ne ponašaš se baš prikladno za curu." Slegnuo je ramenima.

"Molim?!" Uvrijeđeno sam povikala. "Ja se ne ponašam kao cura?!"

Skočila sam na njega i počela ga udarati.

"Ne mogu vjerovati kakvi su to maniri! Ti nisi muškarac!" Uhvatila sam ga oko vrata.

Pokušao me maknuti sa sebe, ali nedam se ja. Ako me misli vrijeđati, neka snosi posljedice.

"Ellie! Gušiš me!" Opirao se mom stisku.

Twisted combination/ZavršenaWhere stories live. Discover now