Twisted combination/Završena

Kraj❤️

Izašla sam iz učionice. Srce mi iz nekog razloga lupa sto na sat. Nije da znam zašto, ali pretpostavljam.

Ispravljala sam kemiju. U toj zagušljivoj učionici sam prolazila kroz pakao i znoj, a kroz prozor mi je Kasper sretno mahao. Došlo mi je da ga zadavim kemijskom. Užas živi.

No, sad je gotovo. Nadajmo se. Mislim, ispravila sam vjerojatno. Uz Kasperovu pomoć sve se može, čak i Elliengton uspije naučiti osnove o školi.

Stavila sam mobitel u džep i nastavila hodati hodnikom. Zbog lošeg osvjetljenja i manjka prozora, vidjela sam samo siluetu u crnilu i sjeni na sredini hodnika. Stajao je raširenih ruku i čekao nešto. Svugdje bih prepoznala taj stav i raščupanu frizuru.
Vidjela sam i čokoladu u Kasperovoj ruci. E to se ne propušta.

Zatrčala sam se k njemu i skočila mu u zagrljaj. Sad, Kasper je vjerojatno jedina osoba kojoj toleriram da me zagrli tako da ga nisam zadavila.

"Mislim da sam prošla." Rekla sam nasmiješeno. To je velika sreća za mene jer to znači da ljeto mogu provesti u spavanju, a ne u polaganju škole.

"To je to. Znači toliko potrošenih živaca se ipak isplatilo. Mislio sam da će biti uzalud."

"Vidiš, nisam ja baš toliko glupa." Pogledala sam u čokoladu. Od lješnjaka. Moja omiljena. "Što to imaš?" Maknula sam ruke s njegovog vrata i skočila na tlo. Skoro sam pala jer me idiot pustio. Heh.

"Ovo, ma onako usput sam pokupio iz smeća. Reko da ne propadne." Pružio mi je čokoladu.

Sumnjičavo sam ga pogledala i proučila čokoladu. Izgleda nekako novo.
"Kasper hoćeš da te udarim u oko?"

"No dobro." Dignuo je ruke u znak predaje. "Kupio sam je. U dućanu."

Osmjehnula sam se. Takve dečke volimo. "Hvala ti." Uzela sam neodoljivu hranu koju nikad ne bih odbila i spremila je u torbu.

Pogledala sam Kaspera u oči. Opa, tek sad shvaćam kako su zapravo prekrasne. On se također zagledao u moje. Znam da sam prelijepa, hvala.

Hej, čekaj malo, što on to radi..? Nagnuo se prema meni i ruku mi stavio na obraz. Pogledao je u moje usne i približio mi se. Odjednom mi je postalo vruće. Bilo smo udaljeni samo nekoliko centimetara jedan od drugoga.

Što čeka sad?

Možda čeka da mu dam dopuštenje jer se boji da ga ne udarim. Hm, nema udaranja danas.

Stala sam lagano na prste i usne su nam se spojile. Zatvorila sam oči i samo uživala u trenutku. Osjetila sam da se iznenadio, ali nije se bunio. Uzvratio je poljubac.

Srce mi je ponovo počelo brzo kucati. Skamenila sam se na mjestu. Nisam se mogla pomaknuti i kao da je vrijeme opet stalo. Ništa drugo mi nije bilo bitno osim nas.

Ajme sine. Jesam li upravo poljubila Kaspera?

Nakon što nam je ponestalo daha, odvojili smo se. Sva sreća što svjetlost nije najbolja, inače bi vidio kako se crvenim. To bi bilo svakako ponižavajuće.

Gledali smo jedno u drugo. Bilo mi je pomalo neugodno, ali na dobar način. Ništa mi nije jasno, ali jedva sam izdržala da ne prasnem u smijeh. Ne razumijem svoje trenutne osjećaje, no znam da osjećam toplinu oko srca.

Ali lik se dobro ljubi, tu nema sumnje.

I, naravno netko je baš u pravo vrijeme trebao upaliti svjetlo.
Povlačim ono što sam rekla. Definitivno će biti udaranja danas.

Kasper i ja smo pogledali na početak hodnika. I jao oko nas se skupilo mnoštvo ljudi. Čini mi se da je zvonilo za odmor. A na početku hodnika stajala je... Nali.

Naravno, tko će mi drugi uništiti trenutak nego najbolja prijateljica. Ne čudi me.

"Elliengton BcArt!!" Nali je vikala. "Napokon si postala žena!"

Sramoćenje prvog stupnja, evo nas.

"Ellie, možda bi bilo najbolje da..-" počeo je Kasper prestrašeno, ali prekinula sam ga.

"Tako je Kasper, da bježimo." Povukla sam ga i trčali smo do drugih stepenica.

"Naći ću te Ellie! Ali ne danas. Neda mi se." Čula sam Nali.

Huh, sva sreća. Budali se neda trčati.

Otvorila sam stražnja vrata i spotaknula se te smo Kasper i ja pali na beton.

Ovaj upad je veličanstven. Opet smo na podu. Mislim da ću ja ozbiljno jednog dana udariti Kaspera da si zapamti da ne pada više na mene. Bar ne doslovno.

"Miči se s mene." Namrgođeno kažem.

"Daj Ellie, znaš da ti se sviđa." Provocirao me.

"Naravno, jako je lijepo kad netko od sto kila leži na tebi i guši te." Sarkastično odvratim.

"Hej, nemam sto kila." Uvrijedio se i maknuo.

Sjeli smo na travu ispod nekog drva. Sjedili smo u hladu i bila je tišina nekoliko trenutaka, a onda sam se okrenula prema Kasperu. "Kasper." Bocnula sam ga u rame.

"Ha?"

"Hvala." Pročistila sam grlo.

"Ništa." Nasmiješio se zavodnički. Vidim da ga moja zbunjenost zabavlja. Idiot.

Nisam nikada ni pomislila da ću jednog dana poljubiti Kaspera. Da mi je netko prije to rekao, strpala bih ga u kategoriju ne obazirem se na tebe ljudi. Ta kategorija je prepuna već.

Malo je reći da sam uživala u svakom momentu s Kasperom. Nikad ne bih rekla da će moja smotanost biti razlog moje prve ljubavi. Moje promjene besmislenog načina života u smisleni.

Također sam shvatila da time što mi je Kasper rekao da mu se sviđam, napokon sam zavoljela sebe sa svim svojim manama.

Tko bi rekao da si je čak Elliengton uspjela naći nekoga. Pa ja sam doktor. Tek mi je sad došlo do mozga što sam učinila. Pogledala sam Kaspera još jednom i bio je također zamišljen.

"Ellie nećeš me udariti ako ti nešto kažem?" Pomalo bojažljivo je pitao.

"Ajde sine. Danas me više ništa ne može iznenaditi." Vedro odgovorim i pripremim se na sve.

"Želim da znaš... Da te volim." Izgovorio je.

Wow. Bilo je izravno. Neka toplina mi je zasjala oko srca. Čudno. I lijepo.

"I ja volim tebe." Iskreno odgovorim i nasmješim se.

Ne mogu vjerovati da se ovo ozbiljno dogodilo. Napokon sam sretna. Onaj loš osjećaj je u potpunosti nestao.

Kasper se stvarno odlično ljubi. Naravno to mu nikad neću priznati. To bi bilo zbilja previše. Već je i ovako u sedmom nebu. Ali i ja sam.

Iz nekog razloga mi se sviđa Kasper i to ništa ne može promijeniti.

___________________________________________

Kraj❤️

Došao je završetak još jedne knjige😁

Nadam se da vam se svidjela i da ste uživali čitajući🥰

Zahvaljujem se svima koji su odvojili vrijeme za čitanje😄❤️❤️