Twisted combination/Završena

7

"Isuse Elliegton, ustaj!" Čula sam nešto kako više na mene i osjetila sam kako me tuče.

Nisam napravila nikakvu reakciju. Ne možeš mene samo tako probuditi. Okej, budna sam, ali kao da nisam. Još uvijek sanjam savršen san kako bacam Kaspera sa stijene.

San se činio tako stvarno. Prestvarno ako mene pitate.

"Elliegton!" Ošamarila me nečija ruka.

Odjednom, kao refleks, sam otvorila oči i skoro isčupala oko nesretniku koji me se osuđuje dotaknuti.

Ispred sebe sam ugledala prestravljenog Kaspera.

Pogledala sam ga poluotvorenih očiju i duboko uzdahnula. Zašto ja?

"Oh. Kasper." Prozborim i ošamarim ga.

Tako. Sad smo kvit.

"Hej!" Uviknuo je namršteno. "Ne šamaraj me!"

"Pa ti si mene pederu."

"Ti si mene skoro bacila s litice!" Ljuto je vikao. "Čemu to Elliegton?!"

Čudno sam ga pogledala pa se zamislila. Zašto bih ja njega bacala s litice?

Aha sjetila sam se.

"Pa živcirao si me vjerujem." Slegnula sam ramenima.

"Spavala si ludačo!" Udario se po glavi.

Dobro... Zanimljivo. Mjesečarenje mi se ne događa prečesto u zadnje vrijeme, no kada osjetim Kaspera u svojoj blizini vjerojatno se moj mozak i moje tijelo slažu s tim da ga ubijem.

A gdje se uopće nalazimo?

Pogledala sam oko sebe i bili smo u blizini Lexine kuće na jednom proplanku.

"Kasper? Kog vraga mi radimo ovdje!?" Ljuto uzviknem.

"Ne znam. Ti si zaspala nakon što smo ovu kuću napunili kokošima, a ja nisam znao što s tobom onda. Pa sam te stavio na travu da spavaš." Objasnio mi je kao da je najnormalnija stvar nekoga baciti u travu dok spava.

"Aaaa!" Skočila sam na Kaspera. "Još me jednom baci u travu!" Čupala sam ga za kosu.

"Prekini biti živčana. Smiri se." Govorio je, primio me oko struka i maknuo me sa sebe.

Fuj.

Odvratno.

Pederasto.

Odvratno.

"Ne diraj me!"

"Dobro Ellie!" Podigao je ruke u zrak.

Uplašio me se. Tako. Dobar dečko.

U sljedećem trenutku čulo se deranje koje je dolazilo iz kuće. Kroz prozor su letjele kokoši, a Lexi je, rasčupane plave zapetljane kose bježala van.

Počela sam se smijati i potpuno zaboravila na začudnog Kaspera kraj mene.

"Ellie? Ovo je tebi smiješno?" Kasper me gledao kao da sam s neba pala.

"Šta tebi nije?" Brisala sam suze.

"Ne?"

Slegnula sam ramenima na to. Ne zanima me Kasper trenutno. Bitno da je plan s Lexi dobro ispao.

"E kolko je sati?" Pitala sam ga usput pošto vjerojatno kasnimo u školu.

Primio se za glavu i uplašeno me pogledao. Zar ima hemoroide?
Podigla sam obrvu.

"Pa mi kasnimo u školu!" Počeo je skakati okolo.

Uzdahnula sam i gledala ga kako glumi balerinu po litici. Malo mu je falilo da pande u ponor, no na moju veliku žalost, nije pao i slupao se.

"Daj se smiri magare, pa neće se ništa srušiti na tebe ako zakasniš na prvi sat." Preokrenem očima i povučem ga prema cesti.

"Prvi sat??" Uspaničeno je viknuo. "Mi već kasnimo na tri sata!"

Pogledala sam ga ravno. "Meni bi to trebalo značiti nešto?"

"Zar ti ne želiš dobru budućnost?"

Kakvo mu je ovo blesavo pitanje? Po meni, školom se dobra budućnost ne može u potpunosti postići.

"Ti misliš da ćeš ako budeš super u školi imati dobru budućnost?" Podigla sam obrvu.

"Da?"

"Ti ćeš, dragi Kasperćiču, biti sretan ako ćeš uopće imati budućnost."

Pogledao me čudno. Da, glupim ljudima poput njega trebaju stoljeća da shvate značenje neke rečenice.

"Sad ajmo." Nastavih. "Ne trebamo više biti tu. Majka će me objesiti ako ne dođem u školu danas."

I tako smo ostavili samu Lexi da trči po dvorištu u pidžami s kokošima i perjem u glavi.

Jesam ja rekla da su kokoši savršena ideja.