Twisted combination/Završena

6

"Ellie!!" Kasper se šlepao za mnom. "Kamo idemo? Ovo je dalje od... Od... Nigdjezemske!" Zaključio je pametno.

"Bravo. Osvajaš jedan bod za svoj prvi ikad točan odgovor!" Sarkastično sam uzviknula.

"Kamo idemo ludačo?!"

"Ah. U Greovijsku."

"Molim!?" Zastao je i stajao ko drvena Marija na sredini ceste.

"Kasper?" Podigla sam obrvu umorno. "Nemoj me tjerati sa poduzimam oštre mjere." Namrštila sam se.

"Znaš li ti gdje je Greovijska!?" Derao se uznemireno.

"Pa... Ako te vodim tamo... I ako sam već prije bila tamoo... Onda... Pa zaključi sam! Iritiraš me!" Vikali smo jedno na drugo.

Da napomenem da je već pola tri ujutro, a nas se dva majmuna deremo po ulici. Nadam se da nećemo nikog probuditi. Ne bih htjela da se netko opet krene derat na mene zašto glumim pokvarenu trubu.

"Elliegton, Greovijska je na drugoj strani grada!" Opet on po svojem.

"Znaš sad si me prosvjetlio ovime. Saznanje o tome da se nalazi na drugoj strani grada me..-"

"Elliegton!" Viknuo je. "Zašto idemo nekamo što je toliko udaljeno?"

"Pa jer tamo ima najviše kokoši!" Kao da nije očito, sam vikala i mahala rukama.

"Što će ti zaboga kokoši, Elli?" Rukom je prešao preko lica u ironiji.

"Da njima punimo Lexinu kuću!" Ljuto sam skočila u zrak. "Ti nemaš blagog pojma o životu, ha? Pa pričala sam ti o svom planu." Mislim da smo probudili pola ulice.

Raširio je oči i usta.

"Bizon bi ti stao u usta." Ravno sam rekla. "Bolje ih zatvori."

Namrštio se. "Zašto sam ja pristao na ovo..."

Tehnički nije. Ali ne mora on to znati. Samo bitno da mi pomogne.

Nastavili smo u tišini hoditi do jedne livade. Iza livade slijedi ta čuvena Greovijska ulica. Čak idemo prečacem, a Kasper se još uvijek žali.

Jesam rekla u tišini?

Oprostite, ispravak. Ja sam tiho. Kasper melje da ga melje. Niti ga razumijem niti to pokušavam. Nerazgovjetan je poput Japanca.

Dala sam mu Japanca po tintari. U prijevodu, nastat će mu švoruga na sredini glave. Moja malenkost se opet iskazuje.

"Au! Čemu to?!" Pobunio se.

"Čemu tvoje neprestano bunjenje!?" Već mi je prekipjelo.

Imam osjećaj da nije bilo dobro glupog Kaspera izabrati za pomočnika u zločinu. Ako me ne prestane živcirati, izvest ću zločin nad njim.

"Pa zašto idemo do livade?!"

"To je prečica do Greovijskee!!" Ironično sam vikala iz petnih žila.

"Ajme!!" Primio se za glavu.

Uzdahnula sam pokušavajući se smiriti.

Dobro je Ellie, duboko diši. Smiri se. I nemoj spaliti Kaspera šibicama koje imaš u ruksaku. Polako.

Odlučila sam ignorirati Kaspera. U najgorem slučaju ću umjesto u Lexinu kuću, kokoši bacati na njega da začepi.

"Pogledaj samo ovaj divan pogled." Rekla sam i stala kad smo napokon stigli do livade.

"Ellie... Mrak je." Kasper se lupio po čelu.

"Znam. Sreća za tebe da te ne vidim."

Da, bio je mrak. Em... Očito jer je noć... Ali pošto ja ovu livadu znam kao prst na noktu i znam kako je pogled na polja i kuća iza nje veličanstven po danu, mislim da je takav i po noći te se mogu još uvijek diviti.

I dobro što ne vidim Kasperov loš smisao za humor skriven u njegovom dosadnom tijelu.

Hah.

"Idemo Kasperu." Povukla sam ga prema polju.

No nešto se dogodilo.

Nešto što nisam mogla predvidjeti.

Pala sam. Na zemlju. Opet. A Kasper na mene.

Ima li veće ironije?

Ne. Mislim da nema.

No što god. Udarila sam ga. Krenula sam udarati Kaspera. Derala sam se da se makne s mene.

Njemu je ovo očito romantičan trenutak pošto leži na meni par centimetara udaljen od moje face.

E pa žalim tvoju facu Kaspere, moje ruke će ju malo proljepšati.

Udarila sam ga šakom u lice. "Makni se kretenu!!"

Da mi je znati što sad mogući prolaznici misle. Samo čuju neki glas kako se dere, a drugi bolno viče.

"Aaa! Ellie sunce ti vidim i cijeli svod nebeski, di se tvoje šake gase!?" Primio se za lice i otkotrljao s mene.

Ležao je do mene u travi na leđima. Počela sam se smijati jer mi je sve ovo, što je zapravo ironično, bilo urnebesno smiješno.

Nego, ja bih stvarno trebala naučiti taj znakovni jezik.

"Šuti kozo." Nadurio se.

"Dobro magare." Oponašala sam ga.

To je i njemu bilo smiješno te se počeo smijati. Kako zvuči lijepo taj njegov glas. Moš mislit. Peder.

Mislim da sa svojim partnerom u zločinu još nisam doživjela ovakvu situaciju u kojoj oboje padamo na pod i gušimo se u travi. Sa Nali su svaki pohodi u uništenje boljeg kraja vrlo stresni.

Sa Kasperom je i jedno i drugo. Pa... Sad barem znam da Kasper i nije baš puno glup. On je i gluplji, no to sad nije bitno.

Bitno je da sam vidjela da put do ostvarenja mojih retardiranih ideja može biti zabavan.

Kasper, svaka čast. Neće je biti više, ali svejedno. Svaka ti čast. Opet ću morati dva puta prati hlače da se sva zemlja ispere.