Dosadna cura i 'glupi' dečko? Je li to dobra kombinacija..?
______________________________
Sve je započelo kada su se sreli na jednoj kaznenoj nastavi. Ona je smatrala da je on previše glup za nju, a on da je ona pre dosadna.
Hoće li se njihova mi...
Umorno otvorim oči. Jutro je. Ali što to uporno zvoni? Nisam navila nikakav alarm... Nisam li?
Ustala sam iz toplog kreveta i okrenula se po svojoj žuto narančastoj sobi punoj postera. Na radnom stolu sam ugledala budilicu kako se želi rastrgati od zvonjave.
"Ellie!! Ugasi to!" Čula sam svog brata Jaya kako se dere.
Da ugasim to? Ugh zašto ja sve moram?
Prišla sam stolu i ugasila budilicu. Od kud mi uopće budilica?
Sad tek primjetim da je skoro pola sedam sati ujutro.
S obzirom na to koliko meni vremena treba da se spremim, mislim da neću stići do sedam i petnaest u školu.
Je li me briga što ću kasniti? Ne.
Usporeno sam otišla u kupaonu koja je u hodniku. Otuširala sam se i obavila jutarnju higijenu. Naravno, zadržala sam se malo duže jer sam skoro zaspala pod tušem.
Vratila sam se u sobu i uzela nešto iz ormara.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Uzela sam ruksak koji sam, nadam se, spremila sinoć.
"Ajde book." Zaderala sam se tako da se sve odzvanjalo po kući.
"Ellie molim te budi tiho." Moja mama je došla iz kuhinje i ljuto me gledala. "Znači imaš kaznenu? Opet?" Pogledala me preko očiju.
"Daa... Zar te to čudi?" Nesigurno sam odvratila. "I kako znaš da imam kaznenu..?"
"Ne. Nimalo me ne čudi. A zašto bi ti bila budna prije osam ako nemaš kaznenu? Sad marš u školu." Prijekorno je rekla.
Uh... Dobro je. Nema većih posljedica.
Izašla sam iz kuće te krenula ulicom.
Do škole mi treba petnaestak minuta. Mojim sporim tempom, čak dvadeset. Možda i stignem na, ako ne sredinu, onda kraj sata.
Putem sam šutala kamenje i pjevušila neku pjesmu.
...
"BcArt! Kasniš!" Zaderao se Addams kad sam ušla u razred.
"Moje duboke isprike gospodine." Primila sam se za srce.
"Na mjesto!" Ljuto je pokazao olovkom prema razredu.
Svi pogledi su bili na meni. Ali zapravo ono što me čudi je kako ovdje ima više ljudi nego što sam očekivala.
Nema nikog s kim se ja družim... Dobro, očito sam ja jedini vandalist u svom društvu.
Sjela sam u slobodnu klupu do prozora. Četvrti red. Može proći.
A sad... Što da radim...
Pogledala sam kroz prozor i primjetila da se dečki tuku. Opaa tuča, to se traži. Vidim da je među njima Simon, neko treće govno iz moje generacije. On je opak momak... Zato i pobjeđuje u tuči. Da vidimo... Navijam za njega aje.
