Poglavlje 7

2.1K 197 8
                                    

Tiara

Za stolom na kome se jasno oslikavaju decenije u kojima je služio a na čijoj se sredini nalazi korpa puna voća i plava skupocena vaza iz koje viri kombinacija narandžastih i ljubičastih cvetova, sede žene koje pripadaju dvema generacijama. Starija je Bjanka - Karlotina baba. Druga je upravo Karlota koja je juče otputovala babi u posetu. Njihov razgovor je scena koju pratim na ekranu telefona. Na donjoj strani ekrana treća je žena, ona čiji identitet mi nije poznat. Sve što znam o njoj jeste ime magazina iza koga stoji. Očito sam priču u kojoj nas Karlota upoznaje sa svojom drugom gošćom preskočila. Karlotina baba uživa dok govori „za javnost", sada mi je sasvim jasno na koga je Karlota ljubav prema kamerama povukla. „Volim ja seks i rado ga se sećam. Znam ja dobro vremena kad nije bilo tako svega, svuda puno... Nije bilo ni novca, štedelo se za te novine - Boga mi. Izlazile su negde početkom meseca. Kupim pa se okupimo mi žene iz naselja pa gledamo."

„Samo da napomenem, baba priča o porno časopisima." Karlota se oglasi. „Ima ih još uvek." Dodaje kroz osmeh.

„Jašta! Sve ja čuvam." Nepoznata plavuša se nasmeje. Baba razgaljeno počne da se priseća. „Sve je to prirodno, a opet tako lepo pokazano u tim novinama. Svašta smo mi tu mogle da vidimo... I novu frizuru da isprobamo." Još namigne. „Tad su bile uredne, moderne frizure, a ne ko ovo danas. Tuga! Ne znaš ni da li je žena il je dete, nigde jedne dlake."

„Dobro baba..."

„Ne, ne... Samo vi nastavite."

„Bilo je sve drugačije. Imam, doduše imala sam dve ćerke, ja sam njih učila da o svemu govore. Da se prirode ne stide. Da kažu šta vole, šta žele, da ne ćute, trpe i besno frkću kad iz kreveta izađu. Al, ne danas je neko čudno vreme. Slušam ja, pratim... Nisam ja luda, ako sam stara. Ispade da je taj seks samo za neke žene lakog morala, a ove fine one tu mušku stvar, da ne budem prosta, u životu videle ko da nisu. Dios mio... Sve nesrećne i glupe. Gledam ja moju unuku..."

„Tiara!" Debora me prekida u gledanju instagram live. Traži te jedan mladić. Doneo je neke papire na potpis." Ustanem i krenem ka ulaznim vratima. Live video ostavljam uključen kako bih nastavila da gledam čim se vratim. I ja sam ništa više do Karlotin verni fan.

Ispotpisujem papire koje mi je poslao gospodin Robert. U prolazu zamolim Deboru za kafu pa se vatim na malopređašnje mesto.

„Baka je legenda." Novinarka govori.

„Složila bih se sa vama. Moji pratioci već znaju šta ona meni predstavlja i koliko je volim." Pročitam i komentar koji paralelno uz Karlotine reči ide. „Obožavamo je!" „Daj češće snimke bake..."

Ne vidim ništa jer su muške ruke na mojim očima. Prepoznajem ih vrlo dobro. „Pogodi ko sam." Kaže spuštajući se niže, pa onda ruke smesti na moja ramena. „Kad te vidim proradi mi mašta i radio bih ti svašta." Oči će mi ispasti od buljenja. Jebeni Tomas! Ili je lud ili drogiran. Okrenem se naglo prema njemu... Posle onog? Zaista?

„Šta ti radiš ovde?"

„Došao sam na svoj posao." Odgovori odmičući se od mene.

„Tvoj posao više nije da me pipkaš i govoriš prostakluke." Ljuta sam kao onog dana. „Nisam te otpustila?" Upitam kao da sam ispala iz vinkla.

„Ne." Mrtav hladan odmahne glavom.

„Evo ovog trena te otpuštam."

„Ozbiljno? Otpušta me tvoja sujeta? Tvoj muž je rekao da slobodno zadržim radno mesto."

Skočim besno. „Jel? Gledaj kada te on zaposli..."

„Idem, idem ja svojim poslom." Podignutih ruku udalji se od mene.

„Dragi moji..!" Karlotin glas koji i dalje dopire sa telefona je kap koja prelije čašu. Zafrljačim telefon o zemlju. Pa ga trenutak kasnije sakupljam. Sva sreća meka je, dobro natopljena vodom iz bazena pre par dana, pa mi je telefon pošteđen. Isključim Karlotu i odem u sobu. Spremim se i odem u teretanu. Negde se moram izduvati. Sutra putujem. Besna nikako ne smem kod svekrve jer postoji verovatnoća da će se poseta završiti sa mnom u pritvoru.

Ljutnju uspavam, pa čim ugledam Alesia ljutnja se probudi. Rasani. Sedi na mom mestu u vrtu. Knjiga mu je u ruci. Sto godina samoće. Njegova omiljena knjiga.

„Dobro veče." Osorno kažem. Spusti knjiugu tako da mu vidim polovinu lica.

„Ćao." Uzvrati i vrati pažnju na knjigu. Smestim se na pletenu fotelju. Gledam ga i cupkam stopalom o pod. „Čitaš, a?"

„Čitao sam dok nisi došla."

„I ja sam bila mirnija dok nisi došao."

Spusti knjigu. Obrve mu polete visoko na čelo. „Ti si me pozvala, ako se sećaš."

„Da mi daš razvod a ne da mi se useliš u kuću. Ne da zbog tebe raskinem... Dobro na tome sam ti zahvalna, i ovog puta!" Povisim ton. „Ali zašto si mu rekao da posao može da zadrži."

„Jer nisam idiot koji će jednog momka da liši prihoda, ma koliko da mi ide na živce."

„Ti i tvoja dobra duša..." Frknem.

„Znaš da..." Ustanem, primaknem mu se.

„Znam te, Alesio, najbolje od svih."

„Pa sad..."

„Ne ludiraj se. Hoću da ti kažem, dok još imam nerava da planiram da odem iz ovog grada kada se razvedemo... Želim da konačno stanem na svoje noge."

Sklopi knjigu i uspravi se. „Sedi. Dođi tu." Pokaže na mesto pored sebe. Nakon što se smestim nastavi. „Tiara, šta tebe brine?"

„Život." Slegnem ramenima. „Ja se nikada nisam umela pobrinuti za sebe."

„Jesi. Jesi. Samo, reći ću to ovako imala si malo sreće. Ti si hrabra žena... Znaš li koliko bi se devojaka odlučilo na ono što si ti. Malo ko bi se odrekao svega. Ne, svilom bi brisale suze... Ti si uradila šta ti je srce želelo."

„Moje srce sada želi..." Zaćutim. Šta želi?

„Šta želi?"

Uzdahnem. „Želi da me neko voli." Priznajem.

„Voli te."

„Zašto ja sa tobom pričam o ovome kad ti ne razumeš?"

Slegne ramenima. „Jer sam pitao, možda?"

Iskreveljim se. „Zapravo ja sam ljuta na tebe, tako ću se i ponašati."

„Još samo večeras. Sutra smo u ljubavi."

„Tvoja majka, zapravo čitava tvoja porodica sigurno zna da se razvodimo jer sam rekla Kendal one večeri."

„Ja sam porekao."

„Ti si šta?" Dreknem.

„Porekao. Jesi li joj i rekla za momka?"

„Ne." Odmahnem glavom.

„Okej, onda ćemo im poslednjeg dana boravka na Elbi reći da ćemo se razvesti."

„Na?" Kriknem ponovo.

„Elbi. Ostrvo Elba, Toskana. Italija, Evropa."

„Znam geografiju toliko, ali nisi pominjao."

„Julian, moj bratić se ženi. Eto, upoznaćeš mesto gde sam odrastao."

„Bože!"

„Poznajući tebe zaljubićeš se u to mesto, nećeš hteti nazad."

____________

❤️❤️❤️❤️❤️

Zavedi me ako možeš 🔚Where stories live. Discover now