Pod djavoljom zaštitom

"Već vidim da će ovo biti duga noć."

.
Šetala sam veoma dugo, mnogo mi je prijala tišina koju sam u tom trenutku imala. Osjećala sam se prijatno, osjećala sam se donekle srećno, u tom trenutku sam samo imala sebe i ceo svjet u mojoj mašti. Prolazila sam pored mosta za kojeg me vežu uspomene prošlosti. Sjećam se da sam taj dan prvi put došla u ovaj grad. Tad sam prvi put ugledala ovo mjesto koje sam istog dana počela smatrati domom.

Možda je sve to bila samo prolazna faza. Moji roditelji mi nikada nisu pružali i ono malo pažnje koje mi je bilo potrebno u životu. Oduvjek sam svoje probleme rješavala sama a možda je ovo mjesto samo promjenilo moju ličnost i mišljenje o ovom svjetu.

Sišla sam ispod mosta i sjela na hladan beton. Naslonila sam se na zid i stavila ruku u džep preturajući po njemu. Ubrzo sam izvadila telefon i slušalice pa sam pustila moju omiljenu pjesmu. Zadržala sam se tamo i više nego što sam trebala. Vrijeme leti kada se prisjećaš nečega što je ostavilo trag na tvoj život.

Do kuće sam se vraćala istim putem i gledala sam da li me neko prati. Oduvjek sam pazila da me niko ne zatekne tamo iako ni sama nisam sigurna zašto. Na drugom kraju ulice sam vidjela istog onog momka koji je živeo u kući nasuprot moje. Šta će li on tu? Da li me je pratio?

Prošla sam pored njega polako ali sam zastala kada su nam se pogledi susreli. On se udaljio par koraka od mene i stao. Okrenuo se ka meni i nasmejao se pa je skrenuo u uličicu koja se nalazila sa lijeve strane puta. Ne znam zašto sam u tom trenutku htjela da ga pratim ali sam se više pitala šta me to veže za potpunog stranca. Ne znam mu ni ime a već imam osjećaj kao da ga poznajem poprilično dugo.

Odustala sam od svoje želje da ga pratim jer nisam htjela da se upuštam u nešto što me se ne tiče. Ali tada sam ga prvi put pogledala u oči. Te oči su bile kao ponor...te tamno crne oči koje su sijale pod ovim tmurnim nebom. Šta više mislim da mu kompletno lice ni nisam gledala jer sam se izgubila u tim očima. Ja sam nastavila malo bržim korakom do svoje kuće. Sjetila sam se da moram ići kod drugarice na žurku jer joj je danas rodjendan. Prije nego sam shvatila trčala sam do kuće sve dok nisam ostala bez daha.

...
Ulazim sva zadihana u kuću i penjem se do svoje sobe. Otvaram ormar i uzimam prvu haljinu koja mi je pala pod ruku. Presvukla sam se za tren oka i čak sam se malo sredila. Zatim sam uzela sa stola već pripremljen poklon i izašla ubrzanim korakom iz kuće. Moja drugarica voli velike zabave tako da se neću čuditi ako bude pozvala sve momke i cure iz grada. Ali šta ako i on bude tamo? Sa tim mislima sam nastavila da hodam ulicom dok su se zvukovi muzike čuli kroz cijelo naselje. Već vidim da će ovo biti duga noć.