11. Sa tobom divlja

1.4K 40 0
                                    

Došao je dan koji bi nam zauvek ostao u sećanju. Dan koji najavljuje zvanični završetak srednjoškolskih dana i početak nečeg novog. Za nekoga je to posao, za nekog drugog fakultet, a ima i onih koji će provesti jedan dobar period bez obaveza.

Po dogovoru sa Tadijom, nisam se videla sa njim nakon spremanja. Ni ja, a ni ok ne znamo šta će ono drugo od nas obući. Videćemo se tek u restoranu u kom se održava matura.  Zato sada tako doterana za maturu sedim u svojoj sobi i čekam da dodje Aleksandar po mene. Tadija je malo ranije otišao po Milicu, kako se ne bi mimoišli u kući. Naš dogovor smo shvatili ozbiljno.

Taman kada sam na korak do gubljenja strpljenja dok čekam Aleksandra, on mi pošalje poruku da je stigao i da me čeka ispred kuće.

,,Dušo, prelepa si." Kaže mi majka sa suzama u očima, dok me ispraća.

,,Hvala mama. Bez plakanja." Zagrlim je čvrsto.

,,Zaboravile smo da se slikamo!" Poviče zamnom kada otvorim vrata.

,,Naravno." Izvadim svoj telefon i zamolimo Milovana, koji je takodje, sa po kojom suzom u očima stajao iza mame, da nas slika.

Nakon slikanja odem do Aleksandrovog auta, ispred kog me je čekao on u bež odelu sa crvenom mašnom. Lepo mu je stajalo. Stvarno je lep.

,,Wow." Samo to izgovori kada me odmeri od glave do pete.

,,Je li to -wow divna si- ili -wow fuj-?" Nasmejem se.

,,Predivna si." Malo pocrveni u licu. Predpostavljam da mu je neprijatno.

,,Hvala. I ti si se dobro sredio." Primetim da sam u štiklamq malo viša od njega, dok bi Tadiju bila tek ispod nosa. Nasmešim se na pomisao Tadije.

,,Hoćemo li?" Upitam zamišljenog Aleksandra koji idalje stoji ispred suvozačevih vrata.

,,Da, da. Malo se zamislio. Izvini." Skloni se u stranu i otvori mi vrata da udjem. Džentlmenski.

Vožnja nije trajala dugo. Činilo se kao da je prošlo 30 sekundi, a ne 15. Dok sam razmišljala kako će Tadija izgledati, jer ga zbog dogovora nisam videla, vreme je proletelo.

Stigavši ispred luksuznog restorana, ugledala sam mnogo automobila koji su stajali na parkingu. Pogledom sam tražila samo jedan. Tadijin. Nasmešim se kada ga ugledam ispred crnog džipa tik ispred restorana. Malo se snuždim kada primetim i Milicu, kao i njegovu ruku na njenim ledjima dok joj pomaže da izadje iz džipa, jer je ona u štiklama, a džip je visok. Znam da mi ne treba smetati, ali sa njim sam posesivna postala.

Naravno i meni je Aleksandar pomogao iako nije bilo potrebe. Nakon izlaska iz auta, pridružili smo se Tadiji i Milica.

,,Ćao." Pozdravim se i odmerim prvo Tadiju. Sada ga bolje vidim. Crno odelo mu savršeno stoji dok mu se bela košulja pripija uz telo. Nije zakopčao sako i zbog tesne košulje naziru mu se trbušnjaci za koje vredno radi svakog dana u teretani. Tako visok izgleda kao model sa naslovne strane nekog poznatog časopisa. Izgleda kao neki seksi biznismen, a ne srednjoškolac koji je došao na maturu.

,,Izgledaš prelepo." Kaže mi Tadija, a Milica se iznenadjeno okrene ka njemu. Nikada mi nije davao komplimente pred ljudima. Pre bi me zadirkivao i rekao nešto neumesno.

,,Hvala. I ti i Milica ste divni." Okrenem se ka Milica i nasmešim joj se. Naravno da to i mislim. Milica je u uskoj plavoj haljini koja joj se pripija uz telo. Izgleda moćno.

Aleksandar se zakašlje i skrene pažnju na sebe. „Hoćemo li unutra?"

,,Hajmo." Složim se i krenemo, ali ne pre nego što mi Tadija namigne kada se Milica i Aleksandar okrenu. Taj nitkov.

Zabranjena tajnaWhere stories live. Discover now