23. Srce

1.5K 59 4
                                    

-Magdalena-

Dok smo se vozili, s vremena na vreme bih pogledala u retrovizor i oči bi mi se susrele sa Tadijinim. Odmah bih sklonila pogled u stranu.

Put nazad je duže trajao, jer ovog puta Tadija nije žurio. Kada smo stigli, majka mi je pomogla da izadjem iako mi pomoć više nije bila potrebna.

,,Je l' ti bolje?" Milovan nas je dočekao u dnevnom boravku.

,,Jeste." Potrvdim. Posle leka mi je mnogo lakše.

,,A beba?"

,,I on je dobro." Dodirnem stomak. Sada znam da je dečak.

,,Dobro je. Osedeo sam dok sam vas čekao da se vratite." Nasmeje se i prodje rukom kroz kosu koja je počela da sedi. Naravno samo zbog starosti.

,,Umm...moramo da razgovaramo." Okrenem se ka Tadiji koji je sve vreme ćutao.

,,Ostavićemo vas same. Izvini, dušo, je l ti ne bi smetalo da popričaju nasamo?" Upita moja majka Suzanu. Verovatno su shvatili da želim da mu saopštim da je otac.

,,Naravno da ne bi." Primetim da je namignula Tadiji, a onda je krenula za mojom majkom i Milovanom.

Da sam se unapred pripremala za ovaj momenat, opet ne bi bila pripremljena. Ne postoji priručnik koji ti da uputstvo kako da saopštiš nekome da nosiš njegovo dete. A pogotovo ne nekome ko te je iskorstio zarad svoje osvete. To što sam trudna sa njim ne menja činjenicu da sam idalje povredjena i ljuta na njega. Smatram da ma kakav god da je naš odnos i on i beba zaslužuju da imaju jedno drugo u životu. On je otac ove bebe i koliko god da je to moj sin, i njegov je isto toliko.

,,Moram da sednem." Bole me noge.

Sednem na kauču i pogledam ga u oči i zastane mi dah. Sada sam dobila priliku da ga dobro osmotrim i primetim da se prolepšao. Po mišićima na rukama i širokim ramenima rekla bih da je krenuo da trenira. Nije neka velika razlika, ali primeti se i te kako.

,,Magdalena..." Krene, pa zastane, a onda nastavi. ,,Ja..želim da ti se izvinim." Zbuni me. Zašto se izvinjava?

,,Povredio sam te, ali nisam to.." Prekinem ga.

,,Nisam htela o tome da razgovaramo." Odmah da bude jasno.

,,Ali ja želim. Nisi htela da me saslušaš pre šest meseci, saslušaj me danas...Molim te." Ne želim da otvaram rane koje su krenule zaceljivati, ali ipak odlučim da ga pustim da mi kaže šta ima.

,,Dobro. Slušam." Prekrstim ruke i pripremim se na moguću bol.

,,Nisam hteo da te povredim. Mislim..znao sam da ću i tebe povrediti. Jesam skot i kajem se zbog toga. Spavao sam sa tobom, jer sam hteo da povredim Milenu, ali na kraju sam odustao od jebene osvete. Ja one slike nisam poslao i ne znam ko ih je poslao. To nije bio deo mog idiotskog plana." Zastane, te iskoristim priliku.

,,Milica ih je poslala."

,,Šta?" Iznenadi se.

,,Želela je da mi se osveti." Nisam u kontaktu sa njom od kako sam bila kod nje da se izvinim.  Ne znam šta radi ta devojka danas. Nadam se da ne planira sledeću  osvetu i da čeka priliku ko Tadija što je dve godine čekao.

,,Zbog mene?" Podigne jednu obrvu.

,,Da." Klimnem glavom. Zna i on da je ona bila zaljubljena u njega.

,,Žao mi je zbog svega, Magdalena. Ja...ja sam loš čovek. Ne zaslužujem da mi oprostiš, ali ipak želim to." Sedne do mene.

,,Šta misliš pod tim da si odustao od osvete?" Odlučim da pitam, jer mi je pomalo nejasno.

Zabranjena tajnaWhere stories live. Discover now