24. Metastaza

1.5K 56 1
                                    


-TADIJA-

Otac.

Magdalena je trudna i ne sa nekim tamo likom, već sa mnom. Imaću sina.

Iz prve nisam shvatio. Bio sam pogubljen i trebalo je malo vremena da moj mozak obradi šokantnu informaciju. A onda je provladala sreća i neverovatno olakšanje, jer nije sa drugim momkom.

Oprostila mi je iako to nisam zaslužio. Danas mi je najsrećniji dan u životu. Osim oprosta, dobio sam i vest da ćemo imati bebu. Ne znam ništa o roditeljstvu, ali znam da ću voleti ovo dete najviše na svetu i da ću uvek biti uz njegovu majku. Neću nikad dozvoliti sebi da se ponesem poput mog oca. Na tudjim greškama se treba učiti. On mi je dao primer kako ne treba da se postupi.

Taman da se poljubimo i beba se ponovo šutne. Razdvojimo se, ali ne pre nego što se oboje nasmejemo.

,,Sin nam je ljubomoran." Ne dozvoljava da poljubim njegovu majku.

,,Izgleda." Taj njen osmeh od milion dolara mi je mnogo nedostajao.

Ona mi je nedostajala. Ne mogu da lažem sebe, volim je. Jebeno je volim! Ja koji nisam hteo nikad da se vežem i koji sam izbegavao veze. Jedino dobro koje mi je donela glupa osveta je naša beba.

Sada kada sam saznao da je trudna, nema šanse da se vratim u London i ostavim ih same. Ili njih dvoje da krenu sa mnom, na šta Magdalena verovatno neće pristati ili ja ostajem ovde.

,,Kako ti je bio život u Londonu?" Vrati me u realnost Magdalenin glas i onda shvatim da sam zamišljeno gledao u nju.

,,Nije bio loš, ali ovde je život lepši." Sa tobom je život lepši. Pomislim, ali prećutim.

,,Ne studiraš?"

,,Verovatno ti je rekao Milovan da nisam ni primljen na fakultetu na kom sam se prijavio zbog njega." Na ovo ona klimne glavom, te nastavim. ,,Zaposlio sam se u jednoj piceriji, kao dostavljač pice. Šef je Srbin, a njegova ćerka je Suzana. Preko posla sam je i upoznao."

,,A gde živiš? Mislim, znam da ne živiš u stanu koji ti je kupio Milovan."

,,Našao sam drugi stan blizu posla. Mnogo manji, ali komotan." Nasmešim se. Bolje da ne zna koliko mi je stan jadan. Zato i košta jeftino.

,,Milovan je mnogo brinuo...svi smo brinuli." Pogleda me umornim očima. Vidim po njenom licu da je umorna.

,,Hteo sam krenuti iznova. I onda sam obrisao sve društvene mreže. Lakše mi je tako bilo, samo da zaboravim prošlost." Stavim ruku preko njenog ramena, a ona navali glavu na moje.

,,Mene da zaboraviš." Zaključi.

,,Iskreno? Tebe je bilo najteže zaboraviti. Kad god bih pomislio na tebe, odmah bih se makaimalno trudio da skrenem misli. Jer kada mislim na tebe, setim se tvojih suza i oštrih reči. I to me zaboli. Pogotovo me boli to što mi tada nisi dala šansu da ti objasnim. Dok sam pokušavao da ostvarim jebenu osvetu koja je zapravo meni uništila život, nisam ni bio svestan toga da sam se zaljubio u tebe. I to nikako da priznam samom sebi." Napravim pauzu, da vidim da li želi da kaže nešto, pa nastavim.

,,Ako sam išta shvatio za ovih šest meseci, to je da te volim." Pogledam u nju, a ona jedva drži oči otvorene.

,,Volim...i ja..tebe." Kaže pospano i zatvori oči. Ne znam da li je svesna toga da mi je rekla da i ona mene voli ili je to slučajno rekla. Svakako mi je došlo u tom momentu da je čvrsto stegnem i izljubim.

Držao sam je tako u naručju, dok se nisu vratili naši roditelji i Suzana.

,,Zaspala je." Prokomentariše tiho Milena.

,,Jeste. Odneću je gore da spava." Sklonim ruku sa njenog ramena i podignem je nežno koliko sam mogao. Teška je, ali je to i razumljivo uzevši u obzir da je trudna.

,,Znaš?" Pita me Milovan pre nego što krenem da se penjem uz stepenice.

,,Znam." Ne mora da mi kaže na šta misli, jer odmah shvatim da misli na to da Magdalena nosi moje dete.

,,Pričaćemo kad se vratiš." Nagovesti mi.

Nekako uspem da je odnesem u njenu staru sobu i smestim u krevet. Pokrijem je jorganom i ne odolim potrebi da je poljubim u čelo.

Kada se vratim u pridzemlje, svi su smestili na ugaonu koju smo ja i Magdalena predhodno zaokupirali.

Znam da nas čeka jedan ozbiljan razgovor i donošenje neizbežne odluke.

,, Znam sine da si mlad, da verovatno nisi planirao ovo da se desi, ali imaš obavezu prema ovoj mladoj devojci." Odmah Milovan predje na stvar.

,,Nismo planirali dete, to se jednostavno desilo. Prihvatam odgovornost. Nikada, ali nikada ne bih ostavio dete, a ni majku mog deteta.Ti si me kao loš primer naučio kako ne treba. Ali rešio sam da ti oprostim, zato neću da dužim sa tim."

,,Drago mi je da se oko toga slažemo. Imam jedan predlog. Za ovo kratko vreme sam razmišljao. Zašto se ne vratiš i ne preuzmeš firmu?" Iznenadi me. Želi da preda meni firmu? Meni? Nisam završio fakukltet koji je bio uslov za nasledstvo firme. Nemam ni radno iskustvo u toj istoj.

,,Ja nemam pojima o poslovanju firme." Priznam. Je l' se udario u glavu? Milovan od pre ne bi nikad ovo predložio. Bar ne dok ne ispunim njegova očekivanja.

,,Ja bih ti pomogao oko svega. Vremenom ćeš naučiti. Nisam ni ja znao sve na početku."

,,Razmišljam o dolasku ovde. Sada kada znam da je Magdalena trudna, ne mogu da živim daleko od njih dvoje. Naći ću neki posao."

,,Sine, firma je tvoja. Ja kada umrem, firma ostaje tebi. Bolje je da sada dok sam ovde da naučiš sve o njoj i posle mogu u miri da umrem." Zbuni me. Kakvo umiranje? On je mlad. 50 godina. Dobro, nije mlad kao ja, ali nije ni star da bude pred umiranjem.

,,Krijemo to od Magdalene, ali ja imam rak. Neću još dugo."

,,Molim?" Ovo se ne dešava. Prvo mama, sada i on.

,,Otkrili su mi pre dva meseca. I to slučajno, kada me je Milena naterala da idem na kontrolu. Znaš da mrzim bolnice i lekare. Ne volim da idem tamo. Zato i nisam dugo. " Da. Dobro poznato mi je to. S puškom da ga nateraš da ode kod lekara kada mu nije dobro.

,,Ja ne mogu da verujem. Šta kažu lekari?" U šoku sam.

,,Metastaziralo je i na pluća. Daju mi maksimalno godinu dana uz hemo-terapije."

,,Ideš na hemo-terapije, zar ne?" Pitam, a Milena i on se samo pogledaju. ,,Tata, ideš na terpije??" Glasnije upitam.

,,Ne ide." Odgovori Milena umesto njega i razbesni me.

,,Zašto ne ideš na terpije? To je važno!" Ustanem i krenem da nervozno hodam po sobi.

,,Ne želim. Samo će da me još oslabe. Pomirio sam se sa sudbinom." Spusti glavu.

,,Ja nisam! Izgubio sam majku zbog raka, zar sad i tebe?" Da me Suzana nije ubedila da dodjem, on bi umro, a ja za to ne bih ni znao!!! Sudbino, kurvo!

,,Smiri se, Tadija. Magdalena spava." Podseti me Suzana.

,,Krenućeš na terapije i kraj priče." Tiše kažem.

,,Moram da legnem i ja." Ustane Milovan i krene ka stepenicama.

,,Nadam se da ne izbegavaš razgovor o ovome." Kažem malo glasnije da me čuje, a on zastane i nastavi da ide.

,,Zašto ne želi hemo-terapije?" Upitam Milenu kada on ode.

,,On time sebe kažnjava zbog tvoje majke."

Zabranjena tajnaWhere stories live. Discover now