20. Meseci bez nje

1.4K 57 2
                                    

-Tadija-

Pet meseci. Toliko je prošlo od kako sam u Engleskoj. Nije bilo lako odlučiti se na ovo, ali jednostavno je bilo bolje za mene da ostavim prošlost iza sebe i osvetu koju na kraju nisam ni želeo. Odlučio sam da se preselim u London kao po dogovoru sa Milovanom. Medjutim, izostavio sam u priči sa njim deo plana. Nisam želeo da studiram, a pogotovo ne ono što je zapravo on želeo, a ne ja. Nije ga bilo briga šta ja želim, sve dok radim to što on očekuje. Nisam želeo da me i u drugoj zemlji kontroliše. Zato sam se uselio u stan koji mi je on kupio na kratko vreme dok nisam pronašao posao kao dostavljač u jednoj piceriji. Igrom sudbine, pronašao sam posao u jako kratkom periodu i to u pizeriju koju drži Srbin. Za dostavu koristimo službeni auto, tako da po tom pitanju nisam imao problem. Odmah nakon što sam ze zaposlio, našao sam i jednosobni stan u blizini posla. Ne želim ni dinar od Milovana da uzmem. Izbrisao sam sve društvene mreže i krenuo sam od početka. Nisam želeo da me prošlost sputava. Jednostavno sam mislio da je to najbolji izbor.

Teško mi je da oprostim Milovanu to što je uradio mojoj majci. Prvo je prevario, a onda i ostavio. Saznala je da ima rak dok su bili pred razvodom. Njega krivim za to što nije mogla da izdrži i ostane duže na ovom svetu. Tugovala je za njim i išla na zračenja, na koje sam je ja vodio, a ne on. Dok je njemu bilo lepo sa Magdaleninom majkom, mojoj majci je bilo veoma teško. Ja sam bio uz nju. Ja sam joj obrijao glavu, po njenom nagovoru, jer joj je opadala zbog terapije. Nikad neću zaboraviti koliko smo plakali, i ja i ona toga dana.

Pristao sam da živim sa njim posle mamine smrti, jer sam lično njoj pre smrti obećao. Nije želala da me ostavi samog. Milovan ima svoju firmu i dobro zaradjuje. Mama sa druge strane nije mogla da radi. Milovan je slao novac, ali njoj je bila najpotrebnija podrška. Jedino je imala mene.

Zbog tog obećanja sam se i preselio u kuću sa Milovanom, njegovom novom ženom, a bivšom ljubavnicom, i njenom ćerkom.

Magdalena. Oduvek me je nešto privlačilo kod nje. Imala je to nešto poput magneta. Bila je pozitiva, a ja negativa. I kao da me je to nešto vuklo ka njoj. Osim njene lepote, zračila je i dobrotom. Nije izlazila, stalno je učila i uvek se kulturno ponašala. Bila je sve ono što ja nisam. Zato sam je stalno i zadirkivao. Voleo sam da gledam kako se mršti na moje glupe fore na račun njene finoće. Mamina ćerka. To je ona. Znao sam koliko Mileni znači Magdalena, zato se i savršeno uklopila u moj plan. Toliko sam bio besan na Milovana i Milenu, da sam osmislio plan u glavi, koji je čekao na pogodno vreme da se ostvari.

Plan je bio da zavedem Magdalenu, izjebem je i ostavim. Time da povredim Milenu, a samim tim poljuljam njen odnos sa Milovanom. Smatrao sam i idalje ih smatram krivim. Nisam mario što ću tako i nevinu osobu da povredim. Njih dvoje su to zaslužili, ali znam da Magdalena nije. Jednostavno bila je samo kolateralna šteta.

Naravno, moja osveta nije bila najbolje isplanirana, zato sam i sada gde jesam. Sam i sa rupom u srcu. Ponekad mi bude žao što nije od metka.

,,Hej, o čemu razmišljaš?" Iz misli me trgne Suzana. Ćerka mog gazde koja je mojih godina i s kojom sam se zbližio u zadnjih 5 meseci.

,,Nešto za posao."Uzmem parče pice koje se ohladilo dok sam zamišljeno gledao kroz prozor picerije.

,,Mene pokušavaš da slažeš? Opet razmišljaš o Milovanu?" Ne znam kako me uvek pročita. Ona zna za osvetu i moj probblematičan odnos sa Milovanom.

,,Ne želim da razmišljam, ali mi tako s vremena na vreme padne na pamet." Priznam.

,,Zašto ga ne pozoveš? Popričaj sa njim. Pobegao si od problema. Pogledaj, sada si sam. Tamo si bar imao njega iako ste se svadjali."

,,Pobegao sam, jer ne mogu sa njim. Pogotovo nakon onog što sam uradio." I to me jebeno muči. I posle pet meseci idalje razmišljam o tome.

,,Slušaj, znam da nije moje da se mešam, i nisam htela sve do sad. Ne mogu da te gledam tako snuždenog. Vidim da nisi u redu iako se praviš da jesi. Osećaš se usmeno." I mrzim kada je u pravu. Ali jeste.

Od kako sam otišao osećam neku prazninu. Sam sam u gradu stranaca. Druga država, drugi jezik, druga kultura. Sve je drugačije. Čak mi i svadja sa jebenim Milovanom nedostaje. Ali to nije jedino što mi fali...zaustavim se odmah tu, jer znam ako zaidjem dublje biće mi još gore.

,,Trebaš da mu pružiš drugu šansu, on ti je jedina porodica. Znam da nije lepo ono što je uradio, ali mu je očigledno stalo do tebe. Svakog meseca ti šalje novac koji ti ne koristiš. Niste u kontaktu, a on idalje nije odustao od toga. Tvoja majka je znala šta radi kada te je naterala da obećaš da ćeš prihvatiti Milovanovu pomoć." Nastavi.

,,Ne mogu. Pokušao sam i vidi šta sam napravio. Magdalena me sada mrzi zbog toga, a ja mrzim sebe." Odgurnem tanjir sa picom, jer sam izgubio apetit.

,,Slušaj, svako zaslužuje drugu šansu. Ako sam ja oprostila majci što me je skoro ubila zbog jebene droge, onda možeš i ti tvom ocu. Nisi skroz u pravu. Da, loše je to što nije bio uz tvoju majku, ali oni su imali probleme u braku, sudeći po tome što si mi rekao. Popričaj sa njim o tome. Saslušaj ga. I sam si rekao da se kaje, ali da tebi to nije dovoljno. Šta još može da uradi? Tvoju majku ne može vratiti iz mrtvih. Tadija, potrebna ti je porodica. Ovde si sam." Stavi ruku preko moje i stegne je. Znam koliko je njena mjka povredila, a ona joj je oprostila. Ne znam kako je uspela.

,,Ne znam...nismo se čuli mesecima."

,,Nijedan roditelj neće zaboraviti rodjeno dete, makar prošlo 15 godina. Šta čekaš? Da bude kasno? Da ostaneš bez oba roditelja? Vreme ide, ljudi stare. Ne pripadaš ovde, Tadija. Vidi se. Zadnjih mesec dana si mračan. Ne smeješ se ni mojim šalama. A svi znamo da su mi šale najbolje." Nasmeje se.

,,Ti bi se na mom mestu vratila?" Podignem upitno obrvu.

,,Da. Radiš za šaku para kod mog oca, a sin si bogataša koji ima više para nego moj ćale. Živiš u stanu koji ima jednu malenu sobu i još manje kupatilo, jer sebi ne možeš bolje da priuštiš. Zapravo možeš, ali si previše ponosan da uzmeš kintu sa računa na koji Milovan uplaćuje." Prekrsti ruke.

,,Čekaj, ti si ovo prećutkivala svih ovih meseci?" Nikad mi nije rekla njeno mišljenje o ovome.

,,Da. Ali sada je dosta. Izgledaš očajno. Kao da sebe kažnjavaš." Dobro, možda joj nisam sve ispričao. Prećutao sam jednu ozbiljnu stvar zbog koje mi je najviše teško. Zavoleo sam. Jebeno sam zavoleo.

.....

,,Ne mogu da verujem da si me ubedila na ovo." Kažem Suzani dok stojimo u red na aerodromu.

,,Jedan razgovor Tadija. Jedan razgovor." Podseća me na dogovor. Idemo za Srbiju da razgovaram sa Milovanom i ako iz tog razgovora ne proizadje ništa dobro, nastaviću sa životom u Londonu kao do sad.

,,Pokušaću." Svaki razgovor sa Milovanom se završi svadjom. Jednostavno nam se ne poklapaju mišljenja. On želi da je uvek u pravu, a ja znam da sam uvek u pravu.

,,To želim da čujem. Nisam te džaba ubedjivala dve nedelje na ovo." Nasmeši se.

,,Pristao sam, samo jer si dosadna i daviš time."

,,Haha. Laži nekog drugog."

Ova devojka je čudo. Ona bi čoveka žednog preko vode prevela. Od prvog dana našeg upoznavanja smo kliknuli i postali dobri ortaci. Ona jeste stvarno lepa i mnogi misle da smo nešto više od drugova. Ja sebe ne mogu zamisliti u vezi, ni sa njom, a ni sa bilo kojom drugom. Nisam spreman da se vežem za nekog, kada... Ne Tadija! Neće u tom pravcu ići misli! Ne dozvoljavam!

Zabranjena tajnaWhere stories live. Discover now