12. Matura iz pakla

1.4K 38 1
                                    

Oktopčao je svoje pantalone i spustio ih do kolena zajedno sa boksericama. Zatim je smestio svoj polni organ na mom ulazu i onda su nam glasni uzdisaji udarali od pločica i odbijali se od istih. Nisam mogla zadžati glas, dok su nam se kukovi snažno spajali, a kolena drhtala. Uzimao me je kao da sam voda bez koje je dehidrirao. Kao da nam je poslednji put, snažno je ulazio i izlazio iz mene.

Jednom rukom me je držao za kuk, dok je drugom stiskao moje grudi. Nisam spavala sa nijednim drugim muskarcem osim sa njim, ali nekako sam sigurna da bi bio najbolji od svih.

,,Tako si napaljena. I samo za mene." Osetim njegov drhtav glas na vratu i svaka dlačica mi se naelektriše.

,,Tadija..." Osećam da se bližim vrhuncu i da mi se mišići polako stežu. ,,Nemoj da staješ." U tom momentu krene još jače da se zabija iako sam mislila da je to nemoguće.

,,Svrši za mene." Prošaputa mi na uvo, pa me ugrize me za ušnu resicu.

,,Šta radite to?" Otvaraju se vrata naše kabine. Milica stoji šokirana sa rukom preko usana. O moj Bože. Noćna mora se ostvaruje.

Brzo se odvojimo i spustim haljinu. Mogu zamisliti kako izgledamo. Raščupani i oznojeni.

,,Milice, mogu da objasnim." Krenem ka njoj.

,,Vi se jebete u toaletu!" Krene da ide unazad.

,,Stani. Moramo da razgovaramo." Pogledam u Tadiju koji se upristojio.

,,Ovo je incest!" Skroz je prebledela.

,,Mi nismo u krvnom srodstvu!" Tadija nas brani.

,,Vi ste porodica...ja...najbolja si mi drugarica..." Znam na šta insinuira. Ona je zaljubljena u Tadiju. O tome se radi.

,,Stvarno mi je žao. Objasniću ti sve, samo mi dozvoli." Pokušam da je uhvatim za ruke, ali se izmakne.

,,Ne dodiruj me tim prljavim rukama! Fuj! Gadite mi se!" Izadje brzinski iz toaleta i zalupi snažno vratima, da se ceo okvir vrata zatrese.

,,Jedan problem manje." Okrene me Tadija prema sebi, a ja ga odgurnem i besno pogledam.

,,Jedan problem manje?? Upravo sam izgubila najbolju drugaricu!!Zbog tebe!" Udarim ga snazno po grudima.

,,Misliš da bi ti oprostila da si joj rekla istinu? Da bi rekla 'hej super, drago mi je zbog vas'. Ne, ne bi. I to znaš." Ponovo pokuša da me privuče sebi.

,,Vidiš šta si uradio?! Sad je ispalo sto puta gore!" Krenem plakati. Boli me, jer tek sada postajem svesna svega što sam uradila. Povredila sam njena osećanja da bi meni bilo lepo! Ona to ne bi nikad uradila i to me najviše boli.

,,Ja uradio? Jesam li te silovao? Ti si pristala na ovo. Nisam te čuo da si se protivila." Prekrsti ruke.

,,Ja nisam ovakva! Ja ne pijem! Ne jebem se sa momcima i pogotovo ne sa polu bratom! A vidi me sad. U toaletu na maturi!!" NaslonIm se rukama na lavabou.

,,Magdalena..." Osetim njegove ruke oko struka. Zagrlio me je odpozadi, a ja mu dopustim.

,,Nemoj da plačeš. Stalo mi je do tebe. Ovo nije neki moj hir. Ovo je ozbiljno." Poljubi me u rame.

,,Vodi me kući, pre nego što nas još neko vidi."

....

,,Ugasi taj telefon, zvoni već stoti put." Kaže mi Tadija, dok se vozimo kući.

,,Aleksandar. Nisam mu se javila da odlazim." Nemam snage da objašnjavam iako nisam fer postupila prema njemu, te samo isključim telefon.

,,Toliko o našem izasku u klub posle mature." Tadija pokuša da preseče ovu napetost u kolima.

,,Tebi je to jedina briga. Upravo mi se život okrenuo naopačke." Okrenem glavu ka prozoru. Uskoro stižemo kući.

,,Ti si moja briga. Misliš da mi je svejedno kada te vidim tako uplakanu? Naravno da nije!" Povisi ton.

,,Samo želim da legnem u krevet. Umorna sam." Oči mi se sklapaju same od onolikog plakanja.

Posle toga se ne sećam da mi je nešto dogovorio, samo osetim da padam na nešto mekano poput oblaka i nečije ruke kako napuštaju moje telo.

....

Budim se sa glavoboljom, razmazanom šminkom po jastuku i predpostavljam na licu. Uh! Kao da me je neko udario šerpom po glavi ili me je kamion pregazio. To se desi kada isplačeš more. Setim se dešavanja predhodne noći i srce mi se iznova slomi.

Ustanem i pogledam se u ogledalo. Haljina je idalje na meni. Čupava sam i zato mi se kosa razletela na sve strane. Karmin je svuda oko usana, dok je maskara ispod očiju i stapa se sa prominentnim podočnjacima.

Pogledam digitalni sat na stočiću do kreveta i vidim da je 9 sati. Odlučim da se polako iskradem iz sobe i istuširam, što i uspešno uradim.

Konačno upristojena, u pidžamama i sa mokrom kosom, odem u trpezariju iz koje su dopirali zvuci metalnog pribora za jelo koje udara o tanjir. Cela porodica je na okupu. Divno.

,,Neko se sinoć napio." Kaže mi majka, kada sednem do Tadije. Da sam se bar napila, ali nisam.

,,Malo." Slažem. Bolje to nego da priznam da sam plakala i zbog čega.

,,Nisam čula kada ste došli." Uzme šolju kafe i ispije gutljaj.

,,Došli smo malo pre ponoći. Verovatno ste čvrsto spavali." Odgovori Tadija.

,,Tako rano?" Začudi se Milovan.

,,Matura je bila razočarenje. Muzika nam se nije svidela, pa smo došli ranije." Slaže kao profesionalac, što verovatno i jeste. Nije prvi put da laže svog oca. Izveštio se u tome.

,,Šteta." Prokomentariše kratko mama.

,,Jesi se prijavio na fakultet?" Upita Milovan Tadiju. Super. Opet će se svadjati.

,,Jesam. Stiglo mi je pismo juče. Primljen sam." Iznenadim se njegovim odogvorom. Odkud ovo? Bio je izrečito protiv toga. Zbog toga su se mnogo puta svadjali!

,,Prijatno sam iznenadjen sine. Drago mi je da smo se konačno složili." Prvi put je Milovan zadovoljan Tadijom. Moram sa Tadijom da pričam o ovome.

....

,,Otići ćeš u London na faks?" Iznenadjeno ga upitam kada ostanemo sami u trpezariji.

,,Imam dobru ideju." Stavi ruku preko moje.

,,Kakvu ideju? Da me ostaviš sada kada mi se život raspada?" Izvadim ruku iz njegove i ljutito ga pogledam. Sada će me i on ostaviti.

,,Nije to što misliš. Saslušaj šta imam da kažem."

,,Dobro, reci." Prekrstim ruke. Sada će verovatno naći neke izgovore.

,,Neću samo ja otići u London. I ti ćeš."

Pogledam ga zbunjeno. Je l on lud?
,,O čemu pričaš, Tadija? Moj faks je ovde."

,,Gledao sam faklutete u Londonu. Ima jedan ekonomski, čak i bolji od ovog tvog. Idalje imaš vremena da se prijaviš. Do polovine jula. Tako možemo biti udaljeni od prodice i zajedno." Pogleda me sa nadom.

,,Pa to i nije loša ideja. Kada si sve to smislio? Mogao si mi to reći pre nego što si me uplašio za stolom." Padne mi kamen sa srca, jer me ipak ne ostavlja, već planira našu budućnost. To me oraspoloži.

,,I šta kažeš? Hoćeš li?"

,,Hoću. Ali čekaj prvo da vidimo da li će me primiti."

,,Djak si generacije. Primiće te sigurno." O da. Pa to je verovatno bonus.

,,Onda da se odmah prijavim."

Bacim se na posao i to mi pomogne da ne razmišljam o dešavanjima od juče. Ali svakako nakon ovoga moram popričati sa Milicom. Ne želim da me mrzi. Svesna sam da naše prijateljstvo ne može da bude isto. Možda čak i neće više postojati. Nadam se da će mi oprostiti.

Zabranjena tajnaWhere stories live. Discover now