~ 𝚂𝙴𝙳𝙰𝙼𝙽𝙰𝙴𝚂𝚃𝙾 𝙿𝙾𝙶𝙻𝙰𝚅𝙻𝙹𝙴 ~

2.4K 87 38
                                    








𝑵𝒆𝒌𝒂𝒅𝒂 𝒅𝒐𝒎 𝒏𝒊𝒔𝒖 𝒄̌𝒆𝒕𝒓𝒊 𝒛𝒊𝒅𝒂,𝒗𝒆𝒄́ 𝒅𝒗𝒂 𝒐𝒌𝒂 𝒊 𝒐𝒕𝒌𝒖𝒄𝒂𝒋 𝒔𝒓𝒄𝒂.

𝑵𝒆𝒌𝒂𝒅𝒂 𝒅𝒐𝒎 𝒏𝒊𝒔𝒖 𝒄̌𝒆𝒕𝒓𝒊 𝒛𝒊𝒅𝒂,𝒗𝒆𝒄́ 𝒅𝒗𝒂 𝒐𝒌𝒂 𝒊 𝒐𝒕𝒌𝒖𝒄𝒂𝒋 𝒔𝒓𝒄𝒂

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.






































Bosih nogu koje su dodirivale površinu ledenih pločica ogromne raskošne kuhinje i ježile kožu kao i svaku dlaku pa čak i onu najsitniju na njenom telu, u ranim jutarnjim časovima Izabela se u ritmu melodije koja je svirala sa njenog telefona plesala, pomerala svoje bokove sa lakoćom kao da je oduvek to radila dok je spremala omiljene krofnice svog sina.

Očigledno je bilo da su i đavolu postale omiljene. Jeo ih je zajedno i to krišom sa Andrejom, a on čak ni ne jede slatko!

Pri samo toj pomisli nesvesna svoje reakcije na njenom licu se pojavio smešak.
Doduše, iako je ih je pre pravila u manjim količinama prvo radi sebe, a sada zbog Andreja rešila je ovog puta da napravi više za svakog iz porodice Andreev sa namerom da svakog od njih bar malo oraspoloži nakon svega što im je priredila.

Uostalom to je bio ujedno jedini način da smiri svoju nervozu,bes i ogorčenost prema monstrumu koji je zagorčao život nevinog deteta.

Još uvek je bila pod uticajem stravične priče koja je narušila njen duševni mir i pretvorila je u hodajuću nervoznu i potištenu životinju,a nije želela da depresivna osećanja prenosi na svog razigranog nestašnog dečaka. Nema potrebe da kvari dobro raspoloženje i pozitivnu energiju kojom je zračio sada kada su na neki način počeli svi da se zbližavaju. Valjda je kako se činilo Izabeli jedino to i želeo nakon svega što je proživeo.
A melodija i pravljenje krofnica je bilo jedino što je sada mogla da uradi za svoju napaćenu dušu i energiju koja joj je bila potrebna radi osmeha njenog sina.

Isključena iz stvarnosti prepuštajući se laganom ritmu njene omiljene pesme nakon majčine smrti ponovo je pustila glas,stapajući se sa rečima pesme koje su grejale njenu dušu.
Pustila je svoje misli da se raspršte na sitne delove očajno želeći da ih se reši. Mehanički je mešala rukama testo i njihala bokovima levo desno,nalazeći u svemu tome neki svoj spokoj.

„I hate the way you say my name
I hate your picture-perfect lips on mine
If I could, I'd cut the breaks
I hate that I can't help but stay all night

ŽENA MAKSIMILIJANA ANDREEVA Where stories live. Discover now